Finale u Sinju na završnici 1.HRL ili prve hrvatske boćarske raffa lige je ono koje će se pamtiti godinama, jer je imalo sportski „fajt“, dominaciju jedne ekipe, a onda umalo epski preokret, koji je zaustavio MVP ili najkorisniji igrač finala Mateo Jurčević, doslovno posljednjom boćom.

Tijek finalne utakmice:

„Trojka klasično“ BK Naklice Mate Pavešković, Duje Pirić i Ana Juginović je otvorila utakmicu sa 0:4 prednošću, da bi Marin Ribičić, Tonći Jerić i Tonći Jurjević okrenuli utakmicu u 7:5 pobjedu. Gorčina dakle vodi 2:0 u tom trenutku.

„Pojedinca klasično 1“ je Tonći Jerić otvorio sa 6:2 vodstvom. Tada Pavešković „reštava“ tri Jerićeve boće i dovodi se u poziciju da se sa četiri punta vrati u egal sa još jednim pogotkom. Jerić tada ostvaruje jedan od poteza utakmice na način da valjačkom boćom radi „bibero“ i Paveškovića dovodi u poziciju da hitcem gura bulina u 4 Jerićeva punta u zadnjem dijelu igrališta u koje je Pavešković već bio poslao Jerićeve boće. Pavešković pokušava pogoditi boću u pola centimetra sa desne strane, ali promašuje za malo. Jerić pobjeđuje sa 9:5 u drugoj od ukupno pet igara koje sačinjavaju utakmicu te Gorčina ostvaruje 4:0 prednost kao momčad.

Jerić ostaje u terenu i za treću igru, „Precizno izbijanje“, koje se puca na način da se gađa ukupno 10 meta (dvije serije po 5 boća). Nakon prvih pet boća Jerić vodi Duju Pirića sa 3:2 i dovodi utakmicu do njenog rješenja već nakon treće od pet igara. Ipak, Pirić se vraća i ulazi u „remi“ u sklopu preciznog izbijanja (5:5), a Naklice održava u utakmici sa rezultatom klubova u tom trenutku od visokih 5:1 za Gorčinu. Naklicama su do kraja utakmice za pobjedu potrebna sva četiri boda iz „Para klasično“ i „Pojedinca klasično 2“, kao i pobjeda u „Pripretavanju“, za slučaj da konačan rezultat utakmice bude 5:5. Pripetavanje u raffa boćanju se igra na način da dva igrača iz „Pojedinca klasično 2“ ostaju u terenu i igraju još četiri boće za konačnog pobjednika, prvaka lige.

U igralište ulaze Mateo Jurčević za Gorčinu u paru sa Jurjevićem i Siniša Stipić Naklice u paru sa Pirićem. Gorčina otvara sa 5:0 par i još jednom stiže na rub pobjede. Pirić i Stipić tada rade seriju od dvanaest punata za 5:12 pobjedu Naklica u Paru klasično i 5:3 smanjenje ukupne prednosti za Gorčinu.

U igralištu ostaju Jurčević i Stipić u sklopu „Pojedinačno klasično 2“. Stipić ima 1:4, 4:7 i 7:8 prednost sa kojom ulazi u posljednje odigravanje čime dovodi Naklice na rub preokreta. Tamo odmah na prvoj boći stvara višak. Ipak, Jurčević, nakon prvog promašaja, na drugoj boći izvlači najprije odličnu valjačku boću, kojom otima više nego dobru Stipićevu prvu boću. Stipić je otima tek posljednjom boćom, nakon dva promašaja, i to na način da „naslonom“ radi dva punta. Jurčević ima dvije boće kojima mora pogoditi obje Stipićeve boće za pobjedu Gorčine. Ako promaši jednu on gubi, a ekipe idu u pripetavanje. Jurčević prvu boću pogađa ! Mateo Jurčević pogađa i drugu boću, kojom radi tri punta, rješava utakmicu u „Pojedincu klasično 2“ pobjedom od 10:8, čime postavlja konačni rezultat ekipa Gorčina – Naklice 7:3 ! Mateo Jurčević je jednoglasno i zasluženo izabran za najkorisnijeg igrača ili MVP-a završnog turnira.

Nagradu njemu te pehar i medalje je boćarskim klubovima je dodijelio Zoran Nasić (BK Pržina), kao predsjednik HBS-ove komisije za razvoj raffa boćanja. Nakon utakmice inače jako skromni Mateo Jurčević je emotivno kazao: „Čestitam protivniku. Radi se o nekoliko igrača najviše klase u Dalmaciji, Piriću, Paveškoviću i Stipiću te perspektivi u Juginović. Čast je sa tako korektnim sportašima dijeliti igralište. Na žalost mogao je biti samo jedan pobjednik, a to smo danas bili mi. Hvala suigračima na podršci u ovako važnom i teškom meču. Značilo mi je mnogo prisustvo moje djevojke. Pobjedu posvećujem svom pokojnom ocu Jozi Jurčeviću, koji me uveo u ovaj sport i naučio boćanju. Mnogo je boćanju dao i znam da bi bio ili jest danas ponosan na mene.“

Trener Gorčine Ante Tonći Jurjević: „Gorčina je prvi klub koji je obranio titulu raffa prvaka, a to nije lako jer su Naklice prošle godine bile favorit protiv nas. Jedna ozljeda ruke Mate Paveškovića sa njihove strane je dosta usmjerila to finale u našu korist. Ove godine smo mi stigli do završnice bez dva važna igrača, i nekako timski prebrodili teško polufinale i još teže finale. Marin Ribičić nas je dosta usmjerio na način da je pripomogao u obje Trojke klasično i u polufinalu protiv Solina i u finalu protiv Naklica.

Sa stabilnom trojkom i našim najboljim igračem Jerićem u dvije iduće igre koje igra sam, Pojedinac i Precizno, smo gradili strategiju. Jerić i trojka na kraju nisu potpuno riješili ni polufinale ni finale, pa nas je iznijela momčad, tj. ostatak ekipe, a najviše Mateo Jurčević kao igrač koji je u odličnoj formi, a sa svojim izvedbama onda kada je bilo najteže. Čestitke HBS-ovoj Sportskoj komisiji i Komisiji za razvoj raffa boćanja, koji su osmislili ovaj način igre u takvim okolnostima kakve imamo, jer ovakva utakmica je najbolja promocija boćanja. Najprije smo mislili da smo pobijedili nakon pola utakmice, da bi na zadnjoj boći mislili da će Naklice, klub kojem skidam kapu za borbenost i čestitam, sve preokrenuti.

A onda nakon svega Mateo odigrava dva fantastična poteza za našu pobjedu. U mojih 40 godina u boćanju je bilo i uspona i padova i pobjeda i poraza, ali zbog ovakvih utakmica, volja, energija i ljubav su još tu. Hvala sportašima, sucima, boćarskim djelatnicima i klubovima sudionicima na svemu“ – zaključio je Jurjević.

Izvor (tekst i fotografija): DalmacijaDanas