Da je puni pogodak što je HBS ostavio aktivnim završni turnir najbolje četiri ekipe u raffa boćanju, u odnosu na ostale boćarske specijalnosti gdje završnog turnira više nema, pokazala je i ovogodišnja završnica. Sve četiri plasirane ekipe su u Omiš stigle po titulu.

U prvom polufinalu su se sastali BK Gorčina i BK Naklice. Drugorangirana i trećerangirana ekipa iz regularnog dijela sezone. Gorčina je u meč ušla kao blagi favorit obzirom na najbolje izbalansiran roster kojim raspolaže legendarni Ante Tonći Jurjević, u kojem nema slabosti kad vam igraju Luka Žure, Tonći Jerić, Mateo Jurčević i Ivica Mikas. Međutim, BK Naklice, sa ove godine odličnim Ivanom Čorićem i po nekim mišljenjima najboljim raffa boćarom kod nas Matom Paveškovićem, koji se priključio netom prije završnice, su Gorčini pružili zaista neizvijestan meč. Trojku je Gorčina iz 7:9 pretvorila u 12:9. Nakon toga je Žure u pojedincu “okrenuo” Čorića sa 5:7 u 8:7, da bi u preciznom izbijanju također odlučila jedna boća (Jerić 10 – Pavešković 8). Naklicama su nedostajali Tomo Jerković i Duje Pirić, što znači da je sraz ova dva dugogodišnja rivala tradicionalno “troznak” i neizvijesnost nije nikakvo iznenađenje. Minute je iskoristila i Ana Juginović zbog čega će benefit ponovno imati reprezentacija Hrvatske.

Drugo polufinale je ponudilo ljepoticu sezone. BK Pržina i BK Tugare su odigrali istinski klasik. Tugare su slavile u trojci. Tamo je neizvijesnost razbio jedan hitac u bulina za velike punte Tugara. Hrvoje Dotur je u pojedincu klasično odigrao prvih 16 boća za vodstvo 9:1, da bi nakon toga tu prednost i održao (10:7) za izjednačenje. Nakon njih je Siniša Stipić sa 28 hitaca u preciznom izbijanju bio na rubu svjetskog rekorda, čime je vratio Tugare u prednost, koju je Pržina ponovno okrenula pobjedama u paru klasično i pojedincu klasično. U tom paru je Pržina okrenula 2:8 zaostatak za 10:8 pobjedu. Potez utakmice je pripao Denisu Pupiću. On je naime imao zadnju boću u ruci u čitavoj utakmici para klasično i za pobjedu u tom paru je trebao pogoditi boću koju je dovaljao Mirko Božić. Da je Pupić promašio Pržina bi ispala. U balotama bi rekli: “Još je traže po Cetini.” Božiću se u odlučujučem pojedincu suprostavio Zoran Nasić, koji je tvrdom igrom slavio sa 7:4 u puntima za ukupno slavlje Pržine, koja je tako ostvarila tri pobjede unutar utakmice, prema dvije pobjede Tugara. Ipak, za spomenuti je svakako i situaciju na 6:4 prednosti za Nasića, kada je u zadnjoj ruci Mirko Božić izveo maestralan potez. Zadnjom boćom je “poništio” bulina pogotkom iz zraka i tako produžio napetost. Ruka se morala ponavljati, a nakon prave drame, kakvu mogu ponuditi samo balote, Nasić je turjačane odveo u finale.

Spomenimo da su Tugare regularni dio lige bile prve, da bi sezonu nakon playoffa okončale kao trećeplasirane. Osim Božića, koji svake godine napreduje krupnim koracima i Stipića, koji je jako blizu razini iz 2015.godine, kada je dominirao balotama u Dalmaciji, veliki napredak u igri su ostvarili kapetan momčadi Josip Bulić i “prvar” u momčadskim igrama Marin Petričević. Bulić je u Italiju išao korigirati tehniku, što se osjetilo u igri na završnom turniru te se očekuje da će iduća sezona biti njegova najbolja, dok je popularni “Kota” valjački i psihološki superioran igrač i nedvojbeno otkriće sezone. Prostora za napredak tu ima još i ovo je momčad pod povećalom za vrijeme pred nama.

Veliko finale:

Gorčina i Pržina su tako stigle do finala petog izdanja prve hrvatske boćarske raffa lige 2023. Nasić je kod Pržine jako dobro postavio utakmicu i sastavio trojku te Dotura i sebe stavio u poziciju da odlučuju utakmicu. Ipak, potpuno raspoloženi Luka Žure i Mateo Jurčević, uz uvijek prisutan doprinos Tonća Jerića i Ivice Mikasa odnose pobjedu u četiri igre, dok je Pržina slavila u jednoj igri. Gorčina je otvorila pobjedama u trojci i pojedincu, da bi Dotur vratio neizvijesnost slavljem u preciznom izbijanju. Ipak, ta neizvijesnost je kratko trajala, jer je par Žure/Jurčević bio neumoljiv, čime je Gorčina osvojila četvrtu uzastopnu titulu prvaka.

Finale jest bilo lišeno neizvijesnosti u većem dijelu, ali oba polufinala je odlučila jedna boća, što je već postala tradicija. Da bi igrač bio spreman parirati najboljim svjetskim igračima iz boćarske raffa Serie A, utakmice polufinala i finala raffa lige koje su one ozbiljnih tehničkih i psiholoških zahtjeva, mora biti spreman odigrati na visokom nivou. Stoga, bez obzira na infrastrukturu “kakva jest”, trenutak kada će Hrvatska uzeti prvo svjetsko ili europsko seniorsko raffa zlato je sve bliže.