S obzirom da je cilj da se čuje mišljenje što većeg broja igrača koji imaju manji ili veći značaj u balotaškom svijetu uvodedena je rubrika „Izdvojeno mišljenje“ kroz koju je cilj uključiti što veći broj poznatih balotaša u diskusije i rasprave o balotaškim temama, tehnici, taktici u balotaškoj igri, kao i obilježjima najistaknutijih igrača.

Za donijeti neki generalni sud i mišljenje svih balotaša o najboljim igračima kroz povijest, valjačima, pucačima, korektorima i sličnim parametrima potrebno je provesti jako široku anketu među poznatim balotašima. To je zaista ozbiljan i dug posao koji i jest jedan od konačnih ciljeva, ali ne u bližoj budućnosti. S obzirom na civilizirano pravo osobnog i izdvojenog mišljenja svakog čovjeka i balotaša, svi igrači, pratitelji ili prijatelji balotanja u Dalmaciji mogu navedeno iznijeti putem rubrike kontakt. Bilo da se radi o 3, 5, 7 ili 10 najboljih igrača, valjača, pucača ili korektora kroz povijest, po opet ponavljamo, izdvojenom mišljenju. Bilo da se radi o najperspektivnijim igračima, o najboljim igračima balota danas ili nekad i svim sličnim parametrima koje su svakodnevna tema igrača diljem Dalmacije. Bilo bi poželjno kad bi analatičar u procesu imao najmanje tri do pet osvojenih turnira, kako bi mišljenje bilo donekle relevantno. Za istog ćemo navesti uspjehe, i potpisati ga imenom ili pseudonimom, ovisno o želji analitičara.

Tri najbolja izrazito domaćinska igrača, abecednim redom, po izdvojenom mišljenju:

Ante Buljan. Popularni “Šentija” pravi je kralj Bitelića. Nema te balotaške zvijezde koja je na tom terenu „gori ždrijeb“ od njega. Jednako impresivno odigrava prvog igrača u paru i pucača u paru. Poznaje svaki centimetar terena. S obzirom na težinu zoga, gotovo ga je nemoguće nadigrati u valju ukoliko igra prvi. Teren je težak i za pucanje, pa je sposoban kao pucač parirati svim najboljim pucačima u balotama, a kao pucač u paru prednost donosi odličnim valjom i igrom u gumi. Prava je šteta što ga se rijetko viđa na gostujućim terenima s obzirom da je u najmanju ruku igrački neustrašiv igrač. Nema te svijetske zvijezde za koju on misli da je na njegovom terenu bolja od njega. A to je u balotama, upućeni znaju, jako rijetka pojava. Zato je i osvojio ukupno šest turnira na „svojoj livadi“, a za pobjedu nad njegovom ekipom potrebna su dva prava i tvrda igrača unutar iste ekipe i dosta sreće unutar utakmice ili je pobjeda neostvariva.

Neven Jelić. Kralj je zogova u Bastu i publika ga je posljednje vrijeme poprilično dobro upoznala. S obzirom da je domaća boćarska ekipa redovito član prve ili druge boćarske lige, a on na toj razini jako uspješan valjač i igrač, tu se nalaze i razlozi njegove dominacije u „bakelitu“ na tim terenima. Igrališta su zahtijevna svaki na svoj način. Većina zogova u Dalmaciji su poprilično dobro uređena. Kao takvi su zogovi sa „jednim brigom“ i relativno lako čitljivi za gostujuće igrače. Jedan od zogova u Bastu ima dva briga, što je u povijesti i prošlosti bio češći slučaj, pa se tamo iskusniji igrači bolje snalaze od mladih snaga, a Jela je na njemu neprikosnoven. Šponde su drukčije nego na ostalim igralištima, stoga većina gostujućih igrača traži igru na sredini terena, što je njemu u „malom prstu“. S obzirom da je rođeni sportaš i za razliku od Kovačevića i Buljana dio relativno mlađeg vala balotaša, prava je šteta što ga na gostujućim igralištima rijetko gledamo. U budućnosti je najavio promjene tog stava što je za balotanje u Dalmaciji pozitivna stvar.

Ratko Kovačević, (na slici). Kralj igrališta u Žrnovnici. Najstariji je od spomenutog trojca. Igrač je koji je igrao i osvajao prve balotaške turnire u Dalmaciji. Bio je stalan član nekih od tada rezultatski najuspješnijih ekipa i kao takav istinska legenda balotanja u Dalmaciji. Iako je prešao sedamdesetu izrazito je vitalan. Još uvijek sposoban igrati preko pet sati na određenom nivou što je u Dalmaciji za igrača njegovih godina nezabilježen slučaj. Na „svom“ terenu je strahovito učinkovit. Nema pozicije za koju nema nekoliko rješenja. Dodatna prednost mu je to što odigrava lijevom rukom te je ostalim igračima i po biomehanici i antropometriji nemoguće odrađivati to što on može. U narodu su još žive priče o njegovim pobjedama u kojima vrhunski igrači svjetske klase pogađaju preko pedeset balolota zaredom, što je pokazatelj njegovog nestvarnog nivoa igre. Na svim turnirima i ligama, ako se radi o tom igralištu, njegove ekipe su u uskom krugu favorita. Postoje suigrači sa kojima još nema nijedan poraz, a po njegovim riječima održavanje tog aktualnog dvoznamenkastog rekorda poseban mu je motiv. Sin Marko Kovačević (“lice” ovog teksta) je već ozbiljan igrač i ovaj popis je za malo promašio. Razlog tome je što je i on na tom terenu izrazito efikasan. A nada je ta da ćemo oca, balotaškog gospodina i uzora gledati što duže.