Već smo nekoliko puta u prethodnim tekstovima naglasili da se još od 2012.godine dogodio niz pozitivnih i dobrih stvari za balotanje na staro dalmatinski način. Od tada izgrađenog najljepšeg balotaškog zdanja, pa do pojave niza mladih i potencijalnih igrača. Zbog pojave balotaškog pomlatka balotanje na najvišoj, turnirskoj razini,  doživijelo strahoviti uzlet. Već od 2013.godine pa do danas dio igrača drži relultatski vrh, a njega nema neku ozbiljnu namjeru napustiti tako skoro. Na sreću i radost dalmatinskog puka postoji još jedan val mlađih igrača za kojeg je pitanje trenutka kada će se uplesti u rezultatski balotaški vrh, a koji nailazi i nadire.

Jedan od njih je Dominik Tadić. Mladić koji je pod jakim utjecajem rodbine od samih početaka. Ujak Marin Ribičić zasigurno nije netko tko forsira stvari, međutim kad ste uz to sin apsolutnog fanatika balota Zdravka Tadića i kad vam je hodajuća legenda Bože Ribičić – Boća dida, vi naprosto kao da ni nemate izbora. Sukladno rečenom, Dominikom teče balotaška krv i to od glave do pete. Rođen je 1997.godine. Već sa 15 godina odigrao je svoje prve balotaške turnire, a sa 16 je prošao tri kola Omiša (upućeni znaju koliko je to respektabilan rezultat). Dosad posjeduje izdvojene pobjede nad nekim igračima koji predstavljaju kremu i vrh balotanja danas i to ne samo u „bakelitu“ nego i u boćanju. Član je trećeligaškog boćarskog kluba „Hrvatski dragovoljac“, a čest je gost treninga BK Nada gdje mu je omiljeni sparing partner jedan od braće Ćubela. Polufinala i četvrtfinala su mu najznačajniji rezultatski dometi, a svoju prvu titulu još uvijek čeka. Ako nastavi ovim tempom ona će doći vrlo brzo.

Kao i svaki mladi igrač posjeduje segmente u igri koji zahtijevaju doradu i izmjene kako tehnike tako i promjene pristupa od samog Dominika. Po prirodi je lijevak, a tehnički najozbiljniji nedostatak mu je blago pogrčen lakat u jednoj fazi izvođenja pokreta. Izražaj mu je poprilično eksplozivan, za što su zaslužni geni oca i dida. Oni iskustvom isto mogu kontrolirati, a Dominik još uvijek ne. Stoga, najbolje što može učiniti za sebe i svoje rezultate je staviti se u poziciju igrača koji je spreman poslušati savjet iskusnijih suigrača bez obzira bilo to zvanje unutar igre krivo ili ne, te na taj način igrati jedan duži period. Van igre, ujak Marin kao mentor se nameće kao najveće balotaško blago koje Dominik ima. A prihvaćanje njegovih savjeta i puno individualnog rada nameće se kao jedini ispravan put.

Osim Tadića čekaju nas proširene priče o Juri Staniću, Duji Piriću, Toniju Bašiću i Tomislavu Bašiću, kao o igračima koje je Dalmacija već donekle upoznala. Anti Peraici kao igraču koji već posjeduje određene odlične rezultate. Nikoli Kapitanoviću, boćarskom reprezentativcu Hrvatske (U 23), osvajaču niza državnih medalja i najboljem brzincu regije posljednjih nekoliko godina čije odricanje za sport i uspijeh zahtijeva posebnu priču. Hrvoju Milaviću i Siniši Stipiću koji imaju u zbroju preko 50 osvojenih turnira u posljednje tri godine i koji su upravo i sada na spomenutom rezultatskom vrhu. A nevjerovatno jako rivalstvo među njima trenutno je dio snage i ozbiljan pokretač balotanja u Dalmaciji danas. Dva od nekoliko ponajboljih igrača današnjice Luka Žure i Mate Pavešković rođeni su 1980.godine a njihovo najbolje je tek pred njima, iako o njima je nužno pričati u kontekstu legendi ili poznatih igrača u najmanju ruku a nikako nada balotanja. U nekom od sljedećih objava regiju ćemo upoznati sa još nekim mladima nadama. Ivanom Žuljevićem koji je pod jakim utjecajem oca, Markom Melvanom koji isto iskustvo ima sa stricem. A Igor Žuljević i Gojko Melvan su prave institucije i legende balotanja. Ante Plazonja kao ponos Sedramića također je dio te priče a otac Marko Plazonja idealan je mentor. Stipe Pivčević, braća iz Rudina Jakov Šilović i Ante Šilović vrhunski su bivši ili sadašnji boćari, te kao takvi za vrhunsko balotanje potencijal nedvojbeno posjeduju. Također, braća Marin, Branko i Pero Ćubela kao vrhunski svjetski boćari u daljoj budućnosti imati će svoje epizode i u balotanju nakon završetka već sad velikih igračkih boćarskih karijera. Lista tu naravno ne završava, a na njoj ima mjesta za Marka Čavlinu, braću Josipović, Tonija Ukića i mnoge druge.

Nada je da će se trend rasta kvalitete i smjena generacija u balotanju pozitivno odraziti i na boćanje u Dalmaciji koje je posljednje desetljeće u popriličnoj silaznoj putanji. Da će ova mladost smoći vremena i volje za napredak i u toj igri kako bi, u ovom trenutku naš jedini prvoligaški klub zadržao taj status što duže na krilima fantastičnog Luke Žure i kako bi naša „Nada“, klub sa bogatom poviješću i renomeom ponovo izborio i povratio taj status. Neki jaki Omiški klubovi i Naklička baza igrača zalog su u bolju i ljepšu budućnost.

Dalmatinska mladosti, samo hrabro naprijed!