Da ponovimo: S obzirom da će najbolji igrači balota biti još jednom ukratko predstavljeni kroz rubriku „Povijest“ igranja iste, a njihove sportske priče biti objavljene putem rubrike „Legende“, kroz objavu o „Poretku“ igrača ukratko ćemo širi puk upoznati sa najboljim balotašima u 2015 i to kroz četiri dijela. Ovo je drugi dio priče.

Mate Pavešković. (Osvojio A1 turnir u Stobreču u 2015.) Prva balota mista Naklice u srcu Poljičke Republike. Same Naklice vrijedne su posebne priče s obzirom da u njima egzistiraju dva boćarska kluba, a boćanje u mistu je kako oni kažu „nacionalni sport“. Mate spada u krug najboljih boćara sa Naklica i sigurno je najbolji balotaš u mistu u ovom trenutku. Uz Petra Bilokapića i Matu Kesića najozbiljniji je kandidat da dogodine još popravi „Ranking“ jer se po mnogima radi o top 5 igraču u Dalmaciji. Također, pravi je ambasador balota. Savršeno se, bez obzira na mladost, uklapa u priču o ultimativnom poštenju, zajedno sa Maretićem, Radmanom i Šošićem. Mate će pravom prijatelju uvijek „sačuvat leđa“, i tu alternative za njega nema.

Teško je reći što je njegov igrački forte iz jednostavnog razloga što je Mate prototip modernog balotaša koji naprosto može sve. Najjači je kao pucač u paru, beskrajno je borben i samopouzdan. Pucač u paru, uz zahtijevnu poziciju korektora u trojci, najteža je pozicija u balotaškoj igri. Osim pucanja, ta pozicija zahtijeva dobar valj i preciznu igru u gumi na nekoliko načina od kojih on poznaje baš sve. Uz bok je genijalnom Luki Žuri, a rast njihovog igračkog rivalstva očekuje se u godinama koje dolaze.

Nediljko Juričić: (Osvojio A1 turnir u Omišu). Popularni i dobroćudni balotaški „Maradona sa Karpata“ je jedan od rijetkih preostalih vrhunskih igrača staroga kova, stila i tehnike igre. Onaj tko ne poznaje Nenu Juričića, tome je balotanje u Dalmaciji nepoznanica. Još od drvenih balota i brokava u njima ovaj čovjek prisutan je po zogovima u Dalmaciji. U moderno doba stvaranje ekipe sa Marinom Ribičićem i njegovo ponovno igračko uzdizanje omogućilo mu je osvajanje i obranu (prvi u povijesti) najcjenjenijeg turnira u Dalmaciji, trojki u Omišu. Osim karizmatskog dijela koji neosporno posjeduje, navedeno mu je omogućilo i rezultatski „renome“ u novo doba balotanja, te je Neno primjer klasične legende ove igre po svim mogućim mjerilima.

Teško mu je odrediti igrački forte, s obzirom da ne postoji nešto što u igri ne može izvest. Ipak, po vokaciji je korektor ili pucač u paru. Sposoban je odigrati i prvara. Više nego vićan u pucanju iz zraka, a igra u gumi mu je doslovno u malom prstu. S obzirom na radne obveze i godine koje uzimaju danak, najvirtuoznije igre pruža kao korektor u trojci. Na taj način je osvojio obje titule u Omišu. Sama pozicija korektora na najvišem nivou zahtijeva raznovrsnost u igri, učinkovitost u raznovrsnosti što i jest najteži dio, te psihološku stabilnost i mirnoću od kojih Neno posjeduje svo troje.

Ivan Palaversa: (Osvojio A1 turnir u Stobreču). Istinski sportaš u srcu i duši. Najbolji igrač prekrasnog malog mista Žrnovnica u podnožju Mosora, i malo šire. Osim srca i duše najsportskiji dio njega je glava. Najsamopouzdaniji balotaš od svih balotaša sa beskrajnom vjerom u sebe. Ne postoji turnir za koji on misli da ga ne može osvojit, ni meč u kojem misli da ga neće pobijedit. Ne postoji loše odigrana balota, turnir, pa čak ni dio sezone nakon kojeg je tu vjeru i samopuzdanje spreman izgubit. Ovaj nekad odličan nogometaš i dugogodišnja leganda balotanja u Dalmaciji je najbolji primjer i vodilja svakom mladom igraču, a po njemu i njegovoj beskompromisnoj hrabrosti mlađi balotaši su već dobili nadimke. Neki teški i potpuno nesretni porazi u prošlosti nemaju nikakvu šansu promjeniti njegov borbeni gard, a on sam i dalje uredno osvaja najsnažnije turnire. Taj igrački stav dijelom prenosi i van igre, te „njegov čovjek“ u njega nema ni grama sumnje, a za prijatelja je spreman na sve i bez previše kompromisa.

Ova poštenjačina kao „pivač“, harmonikaš i veseljak, je zbog ozljede primoran biti malo manje sportaš tijelom za razliku od srca, duše i glave, od čega mu je najviše briga zadalo koljeno s kojim bije dugogodišnju bitku. Turnir u Omišu mu je iduća misija, a igrački forte mu je valj i beskompromisna borbenost u igri. Zbog želje, htijenja i stava u terenu sposoban je, na svoj dan, u nizu „cikat“ više balota od bilo kojeg balotaša. Kao i mnogi na listi u igri može apsolutno sve, pa i otpucat iz zraka. Njegove pozicije su valjač u paru i trojci. Solidnu predstavu je sposoban ponuditi kao pucač. A korektora zbog mirnoće i psihološke stabilnosti odigrava šalom.

Mario Gašpar: (Osvojio A1 turnir na Hanu). Samozatajni i šutljivi momak iz Potravlja najbolje je plasirani igrač iz sinjske baze igrača, s obzirom da Marijan Botica (bolje plasiran od njega) spada u splitsko – kaštelansku igračku bazu. Mario svakih par godina napravi odličan rezultat i osvoji nekoliko turnira. Takva je bila i 2015.godina kada je osvojio sinjski turnir na koji baš svaki gostujući igrač sa zadovoljstvom dolazi. Inače, „kralj dužine balote“ je igrač s najboljim urođenim osjećajem za dužinu od svih igrača. Oni koji su pratili završnicu turnira na Hanu vjerovatno do danas ne vjeruju viđenom, gdje je Mario nestvarnim potezima nekoliko puta pobrao aplauz kompletnog auditorija. S obzirom na navedeno, previše „živi“ od igre u zidu. Nijansu slabije se služi igralištem za određivanje pravca balote od nekih prekaljenih valjača na listi. Njegove balote mogu falit po pravcu, ali gotovo nikad po dužini. U svome „zidu“ (najspecifičnija šponda u Dalmaciji) u domaćem Potravlju je valjački neprikosnoven.

Forte mu je valj. A valjač u paru i trojci prirodne pozicije. Poprilično podcjenjen kao korektor, s obzirom da jako dobro igra gumu, a ni pucanje mu nije strano. Kao pucač uveo, igrački jako skromnu ekipu, na najmasovnijem turniru u Dalmaciji u završnicu. Njegov skriveni, ipak prisutni temperament zna bit i kontraproduktivan za ekipu. Takve ekipu teže pobjeđuju kad ne igraju dobro. Problem protivnika je to što je skromnom Mariu loša igra pravi raritet, a on kao takav na svoje dane jako teško pobjediv.

Marin Ribičić: (Osvojio A1 turnir u Omišu). O ponosu Šestanovca i pravoj instituciji balotanja i boćanja u Dalmaciji gotovo da je suvišno trošiti riječi. Jedini igrač od svih na listi  koji je napravio tromjesečnu pauzu, i to u „srcu“ balotaške sezone. Propustio 15ak turnira zbog radnih obveza i završio u najboljih 10 u „Poretku“, ostavivši iza sebe cijeli niz zaista pravih igrača. Da pauze nije bilo, na način kako se sezona odvijala, završio bi na jednoj od prve dvije pozicije. Zajedno sa Nenom Juričićem jedini igrač u povijesti koji je obranio najkultniji turnir u Dalmaciji, što su trojke u Omišu povodom Sv.Petra. Najnesebičniji prenosioc i najbolji poznavatelj tehnike balotaške igre (uz Luku Žuru), a školu iste prošao je u Lyonu kod legendarnog Bernarda Chevieta. Jasan dokaz tome je nagli uzlet prvog igrača na listi, čiji je suigrač i nesebični savjetnik. Također, njegove jako uvjerljive posljednje pobjede sa igračima, u najmanju ruku srednjih balotaških mogućnosti, barem zasada, a protiv velikih igračkih imena sa liste dokaz su da je Marin čisti genijalac i taktike balotaške igre. Po mnogima, u ovom trenutku najdominantniji valjač u balotama. Njegovi i Lukini legendarni valjački dvoboji sa tri balote u paru su prezentacija bližanja balote ne najvišem mogućem svjetskom nivou.

Forte, uz valj, su mu genijalna tehnika i vrhunska strategija igranja balota. Konstitucijski i antropometrijski savršen valjač sa istančanim osjećajem za balotu. Kao valjač u paru je vjerovatno najopasniji jer kad genijalac ima tri balote, to je puno bolje nego kad ih ima dvije. Iako, gotovo je nestvaran način na koji je sposoban održavati tempo igre sa dvije valjačke balote u trojci, i dominirati utakmicom bez obzira na kvalitete protivničkog pucača. Ništa manje nije opasan kao korektor, pogotovo na kraćim zogovima. Odličan igrač gume i pucač iz zraka. Prekaljen u ključnim trenutcima. Ako ne igra pucača dan za dan nekoliko dana u nizu, spreman je i na toj poziciji pružit vrhunski nivo igre. Vjerovatno najugodniji kao suigrač na „touru“ (iako bi taj epitet mogao ponijeti širok spektar igrača i pravih momaka sa liste), jer nikad ni na jednog suigrača nije povisio ton. Za iskopat njegove igračke mane trebalo bi pristupit još dubljim balotaškim analizama, a one bi bile posljedice radnih obveza i godina koje ga polako stižu. Po riječima upućenih (Z.Rančić) imao potencijal biti najbolji boćar svijeta svoga vremena. Kao takav, nakon višegodišnje pauze u „ozbiljnom“ igranju balota od prije nekoliko godina, pokazao da je sposoban vratiti se u vrh. Dok bude igrao, tu će se i zadržati.