Najprestižniji turnir u „balotaškom kalendaru“ onaj je u Omišu. Balotaški „Wimbledon“ zaista je nešto posebno. Na dane kada je broj gledatelja najmanji mogući i tada on iznosi preko stotinu. Što se završnica bliži, mjesto uz igralište sve je teže osigurati. Brojni turisti sa fotoaparatima uobičajena su pojava. Njima je naprosto nejasno da postoji toliko zanimanje puka za nešto njima potpuno nepoznato. Međutim, to je Omiška stvarnost. Turnir je zaista dio bogate dalmatinske tradicije.

Na terenima Omiša igraju se dva „međunarodna“ otvorena turnira. Trojka povodom Sv.Petra čija se završnica i samo finale igra 29.06. i par neposredno nakon trojke. U novije doba igra se i pojedinac lokalnog tipa, ograničen na igrače iz općina Omiš i Dugi rat.

Specifičnosti turnira su da postoji cijeli niz dobrih i vrlo dobrih domaćih igrača koji prva dva tri kola turnira trojki imaju izvijesnu prednost u odnosu na ostale ekipe zbog specifičnosti igrališta i trening na istom koji starta u ožujku (popularni “Bunja” na slici od danas!). Naime, nakon zime, podlozi je potreban određeni period da bi došla u optimalno stanje. Igrališta diljem regije su brža i po konfiguraciji pravilnija što gostujućim igračima prva dva, tri kola trojki zadaje određene probleme sa prilagodbom. Podloga ipak nakon toga poprimi format kakav balotaškom „Wimbledonu“ i dolikuje, a padovi, “brigovi” i zamke na terenu koji je godinama identičan dio su Omiške draži i ono što ga, između ostalog, čini posebnim. Ekipe dolaze iz cijele Dalmacije, dalmatinskih otoka, susjedne Hercegovine, a miljenik publike je ekipa sa švedskim štihom, koju vodi osebujni John.

Dio igrača je mišljenja da je turnir puno cijenjeniji van Omiša nego u njemu. Međutim, posljednje godine ponudile su nešto drukčije odnose s obzirom na mladi val igrača iz Omiške baze zbog kojih je čak i pojedinačni turnir u krugu najpraćenijih turnira u Dalmaciji. Mnogi bi bilo koja tri osvojena turnira na drugim lokacijama dali za jednog pojedinca u Omišu, a za trojke i par da ne govorimo. Među balotašima ima jedna: „Samo jedan osvojen Omiš, onda balote mogu o klin!“. Među balotašima to zaista ima tolike razmjere. Postoji cijeli niz odličnih igrača koji svoju prvu Omišku titulu još uvijek čekaju, a neke utakmice, finala i polufinala nikada neće biti zaboravljene.

Rezultati u posljednje vrijeme, točnije posljednje četiri godine, jako su znakoviti kad su u pitanju dva otvorena turnira. Vjerovatno slučajno, pojava se poklapa sa činjenicom da se upravo te iste četiri godine održava i samački turnir, kojeg je prve godine osvojio predvodnik mladog omiškog vala igrača Jure Stanić. O čemu se zapravo radi?! Od legendi balotanja, Damira Pirića, Tonća Jerića i Tonća Jurjevića koji su osvojili turnir trojki 2012.godine, svi osvajači otvorenih turnira nakon toga su iz proširene Omiške, odnosno, možemo reći, Omiško – Poljičke baze igrača. Navedeni trojac i Luka Žure, Lukša Bratim, Hrvoje Milavić, Marin Ribičić, Nediljko Juričić – Neno, Zdravko Katušić – Švabo, Siniša Stipić, ne možemo okarakterizirati kao igrače splitske, kaštelanske ni sinjske baze, a o šibenskoj i makarskoj bazi pa i južnije da ne govorimo. Svi navedeni igrači su „sa Omiške strane rijeke Žrnovnice“. Doduše, Lukša (Sitno Gornje) i Luka (Srinjine) su za ozbiljniju raspravu kad je u pitanju baza kojoj pripadaju.

Ako se vratimo na mladog i potencijalnog Juru Stanića, očito se radilo o svojevrsnom signalu i najavi mladog Omiškog vala, čiji su predstavnici oformili ekipe sa zvijezdama (Luka) ili probudili „stare“ aseve (Marin) čija dominacija još uvijek traje. Upravo ta dva igrača, Luka Žure i Marin Ribičić vuku konce ekipa kojih su na čelu, a ekipe su u ovom momentu možda i snažnije nego dosada. Luka je u procesu, po bilješkama legendarnog, pedantnog i preciznog Paška Gotovca prestigao Igora Žuljevića po broju osvojenih turnira u Omišu, a Ribičić je zajedno sa Nenom Juričićem jedini igrač koji je uspio obraniti titulu u trojci povodom Sv.Petra. Jedan od junaka ove priče, naš Jure, od tog užeg dijela i terceta Omiškog mladog vala, jedini je koji za sada nema osvojen turnir parova ili trojki. Mnogi su ga u to vrijeme prozvali najvećim balotaškim talentom nakon Luke Žure, što on za sada ni blizu nije opravdao i po mnogim mišljenjima nikad ni neće. Jure jest u odnosu na talenat podbacio, ali i dalje je dosada osvojio točno i ravno 15 balotaških turnira, što nije zanemarivo. Od toga čak tri grand slama, dva puta Rogoznicu i jednom namasovniji turnir u Dalmaciji, onaj u Sinju. Ostvario je neke od epskih finalnih pobjeda, pa i onu u finalu pojedinačnog otvorenog turnira sa 128 igrača. U samačkoj igri ima pozitivan omjer sa cijelim nizom vrhunskih balotaša.

Sastavljanje momčadi:

Jure je nakon određenih naznaka da će najbolje ekipe doživjeti igračke promjene dao izjavu da bi za njega idealni suigrači bili Veljko Maretić i Lukša Bratim. Međutim, teško je vjerovatno da će se Milavić i Žure odreći jednog od najboljih pucača među balotašima uopće. Kako god bilo, još uvijek je na potezu spomenuti dvojac Žure, Ribičić. Da li će te dvije ekipe ući i sa četvrtim igračem?! Što je sa Denisom Ramljakom i Slavkom Maretićem?! Dali je Ivan Šošić – Rico, zbog kojeg Omiš dijelom i ima posebnu draž (s obzirom na njegove Omiške korijene i legendarno rivalstvo sa Gojkom Melvanom) i u kojem Rico naprosto obožava igrati, već oformio ekipu koju čine Dine Botica i Ivan Šušak?! Dali je Mate Kesić pojačanje Igora Žuljevića i Jure Radmana?! Da li će Petar Bilokapić ponovo u ekipu sa odličnim domaćim valjačem Ivanom Delićem – Lolom. Dali će Veljo pojačati Iku Palaversu, Matu Paveškovića i Špira Gruicu, za što objektivne indicije postoje?! Kakve planove imaju Gojko Melvan i Marijan Botica?! Dali će i sinjske zvijezde oformiti par tvrdih ekipa kako bi bile konkurentne kao i proteklih godina?! Sve navedeno i puno više saznat ćemo uskoro, a  turnir će detaljno biti praćen s obzirom na golemo zanimanje javnosti za njegov tijek. Također, žal je što na njemu opet nećemo imati priliku vidjeti igrača koji je najviše napredovao Klementa Ugrina, a želja svakog pravog ljubitelja balota je i da naš Jure konačno završi u jednoj od pravih ekipa konkurentnih za titulu.

Na slici: Jure Stanić sa balkona ima prekrasan pogled na Omiška igrališta.