Juniorska boćarska liga jug se samo jednom turom klasičnih igara se već pokazala kao pun pogodak. Roko Velić (Naklice) je samo jedan od primjera, jer je kao kadet pogodio 24 od 45 boća i razvija se na dnevnoj bazi. Ima li Dalmacija svog Lovra Šipeka?! Osim BK Sveti Ante i BK Naklice, sličnu priču ima i BK Otok. Miro Jukić i Ivan Katić školuju desetak mladih boćara, ali i boćarica. Kako bilo, BK Naklice vrlo vjerovatno povlače kadeta Roka Velića za štafetu u utakmici 2.HBL – jug. Roko Velić bi mogao zaigrat protiv legendarnog Mara Baje ! Međutim, to je samo jedna od dobrih posljedica, a pomoćni trener Josip Bulić nam otkriva što su dečki sve napravili da bi stigli do 6 ili 7 juniora na Naklicama:

“Napravili smo sastanak dva kluba i dogovorili plan aktivnosti, koji je otprilike na početku srpnja izgledao ovako, uz neke još dodatne smjernice:

1. Stupili smo u kontakt sa nogometnim klubovima i detektirali da oni ne treniraju četvrtkom (ni Poljičanin ni Primorac) za koje igraju naši mladi igrači. Time smo poduprli priču boćanje kao drugi sport. Neće svi oni biti Luka Modrić, ali onaj tko ne bude Luka Modrić možda postane Marin Ćubela. Dakle, taj dan kada nije nogomet, rukomet ili košarka mi radimo boće.
2. Odredili smo termin treninga: “ČETVRTAK 14:30”. Dijete je upravo ta smjena u školi?! Nikakav problem, trenirat će svako drugi tjedan.
3. Imali smo u početku dogovor da ako na trening ne dođe nitko taj jedan četvrtak da nećemo odustati, kreirali smo whatsapp grupu u kojoj svaku srijedu navečer motiviramo jedni druge. Ako pada kiša treninga nema, igrači budu obaviješteni, ali onaj idući četvrtak mi opet radimo isto.
4. Radimo primarno i sekundarno trkačke discipline brzinac i štafetu. Kada dijete ne može boćom doseći metu, približimo mu tapet i stalak za metar, dva ili četiri metra, dovoljno toliko da djetetu ne kvari tehniku izbačaja, da bi ono gađalo samo poziciju 1.
5. Svako dijete ima pravo pucati jednog brzinca i jednu štafetu. Tek nakon toga ponekad igramo klasiku, ponekad ne. Ako je više igrača prve ekipe prisutno onda odigramo klasiku da bi naše seniorske ekipe bile u što boljoj formi. Djecu ne guramo u taj dio igara dijelom iz razloga jer nam nije primaran rezultat nego razvoj djece u tehničkim disciplinama. Klasika zahtijeva tempo igre, strategiju igre i mnogo toga što smatramo da se razvija kasnije, zasada radimo na usvajanju principa tehnike i automatizmu što smatramo da će rezultirati brojem pogodaka u tapetima.
6. Svi prvotimci pa i reprezentativci mogu doći na trening, ali prvi zadatak im je namještati bijele boće ili podizati željezne boće na stalak našoj djeci. Tu su naši već iskusni igrači pokazali karakter, zaista.
7. Odlučili smo se samo za jedan trening da se nebi zakopali obvezama, najprije sebe, a onda i djecu. Stijena se razbija polako kažu stari ljudi, a i mi volontiramo. Dakle, trening nije obvezan i nikome se neće prigovoriti ako ga propusti, ali ja i Pere ili ja ili Pere smo tu. Ako nismo mi, onda jest netko iz kluba.
8. Ako dobijemo širu potporu ili ako dobijemo dvoranu planiramo imati strategiju razvoja boćanja na nivou grada Omiša u smislu termina. To znači da kadeti svih klubova u gradu imaju slobodnu npr srijedu, a juniori slobodan npr četvrtak. Tako bismo privukli još više djece i radili svaki uzrast zasebno u dva dana. To je plan za ubuduće, ali mi smo odlučili upravo tako i planirati, dugoročno. Zasada kao što sam rekao samo jedan termin iz niza razloga.
9. Kada je kiša imamo ponekad običaj otići u neku od županijskih dvorana u drugim gradovima. Kada bismo imali dvoranu izgradili bi strategiju toliko snažnu da bismo bili centar dalmatinskog boćanja. Smatramo da možemo proizvesti toliki broj kvalitetnih brzinaca u Poljicima (Naklice, Tugare, Omiš, Gata, Dubrave i šire) kroz 10 godina da dobar dio njih mogu biti oslonac i ostalim klubovima županije pa biti ću slobodan reći i reprezentacije Hrvatske. Igrači ponikli u Sv. Anti danas nose neke od vodećih županijskih klubova i nadamo se da će toga biti još više ubuduće, jer nekad nismo imali školu boćanja, a sad imamo.
10. Dugoročni plan od 10-ak do 15 godina je da damo još jaču snagu nekom dalmatinskom klubu kako bi postao “Volo” prvak Hrvatske, što od prvog povijesnog prvaka i posta već dugih 28 godina nitko nije uspio. Na taj način bi jedan naš klub nešto ozbiljnije ispisao povijest boćanja.
11. Imamo pravo dva puta po sezoni, sukladno odluci skupštine BSŽSD pozvati na trening glavnog trenera za mlađe uzraste ispred županijskog saveza gospodina Ivu Topića i to smo već jednom iskoristili.

Imao sam potrebe naš plan podijeliti sa ostalim klubovima županije, jer ako ovo možemo mi bez dvorane, što bi tek mogli Sinj, Split, Stivan, Jelsa ili Bast?! Dosta su dva do tri vrijedna čovjeka iz kluba, jedan termin treninga, letak ili plakat, doći u školu i lokalni klub drugog sporta i to je to. Naravno, najvažnije od svega je biti vrijedan i uporan, a mi smatramo da nas upravo to krasi. Inače, organiziram turnire u Tugarama, među ostalima i dječje, i kada mi je jedno dijete zaplakalo nakon ispadanja, dao sam mu svoje dvije bakelitne balote. U trenutku kada je vratilo suzu u oko, znao sam da je boćanje moja velika ljubav.” – zaključio je pomoćnik Petra Tijardovića, mladi strateg Josip Bulić.