Povijest balotanja u srednjoj Dalmaciji ukratko

Zlatno doba balota u Dalmaciji bilo je osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Poljički kraj označava geografsko područje na kojem je sve počelo, a „Stari Kacunar“, nakon njega i Klis prve su lokacije van Poljica na kojima se balotalo u igralištu omeđenom sa dvije šponde i gumom. Tugare, Srinjine, Tadići, Kostanje, Gata, Omiš, Dugi Rat, Sitno Gornje, Kacunar, “Kalaš” u Žrnovnici su samo dio lokacija “di” su velemajstori balota pronosili slavu „oštrin okon i mirnon rukon“ u sklopu balotaških nadmetanja.

Ipak, balote su se igrale desetljećima prije toga. Otac hrvatskog sporta Franjo Bučar je između ostalih sportova, prenio i boćanje na hrvatski puk. Prva službena boćarska utakmica odigrana je 1952. godine na Šalati u Zagrebu, gotovo 60 godina nakon Bučarovog prvog djelovanja. Organizirao ju je Hrvatski kuglački savez, a sam sport se razgranao na tri igre i to: Volo boćanje, Raffa boćanje i Petanka boćanje. Upravo je Raffa boćanje najsličnije onom što se svakodnevno i jako masovno prakticira na svakom kutku Dalmacije danas.

Svako selo u Dalmaciji je imalo svoj dio puta ili livadu, u prijevodu igralište, na kojem su se nakon napornih radnih jutara odmjeravale snage u ovom zabavnom dalmatinskom sportu. Šestoperac, Kanarik i Argaš bili su svakodnevnica za prosječnog igrača tog vremena. Prve balote bile su od drva, nakon čega se u drvo počelo pribijati brokve kako bi balota dobila na težini. Bilo je domišljatih balotaša koji su uvidavali razne metalne formacije u balote plastičnog i tvrdog gumastog materijala kako bi one zaprimile sve ono što bi im trebalo povećati težinu. U konačnici razvojem igrališta i sam izgled balota dobio je današnji format potpuno okruglih predmeta od bakelita.

Dan danas u narodu su žive priče o najboljim igračima iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Postojala su i organizirana međusobna natjecanja, koja su preteća današnjih balotaških nadmetanja.

Sve skupa je kulminiralo prvim tugarskim nadmetanjem krajem osamdesetih godina. „Prvaci“ svih sela, Omišani, Žrnovčani, Splićani, Kaštelani, Gaćani, Jeseničani pa i najbolji balotaši Hercegovine i svi ostali pohrlili su u Tugare, svaki sigurniji od drugog u pobjedu. Jer, na balote su „svi najbolji“. Ipak, na tronu je mjesta bilo samo za jednog. To je bila prva i legendarna ekipa iz Srinjina pod nazivom „Mirine“ predvođena legendarnim Tonćem Jurčićem „Ćimpom“, Antom Aničićem „Banjom“ i Mijom Žurom, koja je prve i treće godine dominirala nadmetanjem. Četvrti igrač ekipe je bio legendarni Ante Mužinić Lujo. U tom razdoblju rezultatski su se isticale ekipe „Badanj“ koji je predvodio legendarni Zdravko Katušić Švabo, braća Joško Perić i Ivo Perić, predvođena legendarnim pucačem Mariom Perićem, splitska Braća Kragić predvođena legendarnim  Darkom Kragićem „Žilom“, legendarni Ivan Banović Garov, Roko Mužinić, Bože Marasović, Vinko Kukić, Marin Pupačić „Pupsi“, Ratko Kovačević, Špiro Mihanović, Boro Muše, Jozo Kutleša, Mate Ćirko Baja, Filip Dujić Mamba, Damir Kulišić, braća Božo Ribičić i Nediljko Ribičić, Ivan Kapitanović “Stric Buđa”, Ivo Mandalinić „Rođo“, braća Jozo Mikas i Ivan Mikas Tajson te mnogi drugi.

Na prvim finalima nadmetanja u balotama u Tugarama, prisustvovalo je nekoliko tisuća ljudi, a auta su pored ceste bila parkirana od Srinjina do kraja Poduma (dio Tugara), što iz ove perspektive zvuči nestvarno, obzirom da se radi o parkingu od nekoliko kilometara. Zapamćena je ostala i domaća golobrada ekipa Sv.Roko (Pere, Špiro, Bare i Duje) koju je pratilo 200-tinjak bučnih navijača. Njihove utakmice do danas ostaju u sjećanju onih najvećih ljubitelja ove prekrasne igre. U Tugarama su Ratko Kovačević i njegovi suigrači predstavili prve bakelitne balote od kojih su se one drvene odbijale, da bi Švabo, Ćimpa i dio ostalih igrača iznašli konkretne odgovore trenutnom nabavkom istih tih balota ili izradom sličnih od iznimno tvrde vrste gume. Nakon Tugara, već navedena ostala mjesta počela su organizirati nadmetanja u balotama, a prvi opširni balotaški pravilnik izradio je legendarni “Pupsi”, ne bi li smirio tenzije proizašle iz izražene želje svakog od pojedinaca za pobjedom.

U to vrijeme Pupsi je nadmetanje u Kostanjama doveo na vrh kvalitativne piramide nadmetanja, pa iz tog vremena datiraju priče o legendarnom “Golfu Polo” u sklopu trojke u Kostanjama i Jozi Kutleši kao igraču koji je osvojio pojedinca sa gotovo 300 igrača, da bi odmah nakon toga osvojio i “Pojedinačni Masters” sa najboljih osam igrača iz tog spomenutog nadmetanja koje je prethodilo Mastersu, što je Kutlešu gurnulo u antologiju balotanja u Dalmaciji.

Vrlo brzo su se uz Čimpu i ostale balotaške aseve etablirali i neki drugi igrači koji su imali ozbiljan rezultatski uspjeh. Marijan Botica, Marin Ribičić, Tonći Jerić, Tonći Jurjević, Damir Pirić, Marko Tijardović, Tonći Čizmić, Mate Pavešković, Nediljko Juričić, Nedjeljko Bratim „Dunde“, Anđelko Domikulić Đela, Ante Bašić, Špiro Gruica, Vinko Stipić, Ivan Delić Lola, Gojko Melvan, Paško Gotovac, Željko Juričić, Tihomir Čorić, Butor, Ante Kujundžić Livi, tada golobradi i supertalentirani Luka Žure, Mate Kesić, Igor Žuljević i mnogi drugi. Osim ekipa predvođenih Dundom i Čimpom, dominantna je bila omiška ekipa Kreševnica (Jurjević, Jerić, Pirić, Tijardović), a primat jednih i drugih preuzela je do danas najtrofejnija balotaška ekipa „Kula“ (Žure, Kesić i Žuljević), koja je dominirala prvim desetljećem ovog stoljeća.

Legendarni Paško Gotovac objavio je i prve pjesme o balotama i njenim glavnim akterima. To, prvo desetljeće u novom tisućljeću je predstavilo još neke igrače na najvišoj razini igre iz okolice Splita i Omiša te javnosti predstavilo dio najboljih igrača sinjskog kraja koji su šaldu zamijenili bakelitom od 2000. godine, poput: Veljka Maretića, Slavka Maretića, Ivana Ike Palaverse, Jure Radmana, Marka Plazonje, Petra Bilokapića, Ivice Bilokapića, Ivana Šuška Nipera, Bože Prcele, braće Šušnjara, Marka Putnika, Maria Gašpara, Duje Medije, Darka Radinovića Dima, Daria Tenžere, Joška Modrića, Ante Domnjaka, Branka Ugrina, Mladena Zekića te kasnije nezaobilaznog i karizmatičnog Ivana Šošića Rica.

Razlaz „Kule“, formiranje para Igor Žuljević i Jure Radman, te snažno rivalstvo ekipa predvođenih Gojkom Melvanom (Kesić, Botica), i Ricom (Žure, Lukša Bratim i Denis Ramljak) obilježilo je posljednje godine spomenutog desetljeća i početak idućeg. Ricove ekipe su bile prve ekipe koje su odskakale ne samo jednoobraznim odjevnim predmetima nego i prepoznatljivim stilom njihove izrade.

Balotanje u posljednjih nekoliko godina do danas:

Početkom prošlog desetljeća se činilo da balote polako izumiru, pogotovo „srce i duša“ balotanja kroz njihovu povijest, a to su „omiške balote“. Novih mlađih igrača u tom trenutku na obzoru nije bilo.

Žurina mladost i kvaliteta postajale su sve veća prevaga. Dio starijih igrača zabilježio je pad u igri, a  Lukina dominacija stavila ga je, po nekim mišljenjima, u kategoriju najboljeg igrača svih vremena, ispred legendarnog „Ćimpe“. Najveću razliku, osim sa „Kulom“, napravio je u ekipama sa Hrvojem Milavićem i to 2013. i 2014. godine postavivši rekorde po broju osvojenih balotaških nadmetanja u jednoj sezoni za igrača, zbog čega je ostvario i dvije titule „Kralja bakelita“ po prvom portalu o balotanju po staro-dalmatinskim pravilima u igri sa špondama i gumom „dalmacijabalote.com“. Spomenuta pojava Milavića, kao i Jure Stanića te Siniše Stipića, uz legendarno mentorstvo jednog od najboljih, ako ne i najboljeg poznavatelja srži balotaške materije svih vremena, Marina Ribičića, dala je novi vjetar u leđa omiškim balotama, što je za rezultat imalo rapidan rast balotanja u regiji općenito. Međusobno izraženo rivalstvo upravo Stipića i Milavića iznjedrilo je nova dva „Kralja bakelita“ u 2015., odnosno 2016. godini, a balotanje u globalu dovelo do vrlo visokog stupnja razvijenosti i kvalitete igre. Što se spomenute titule za najboljeg igrača u godini tiče, kao i prijelaza iz povijesti u sadašnjost završni čin, do danas, su postavili Marijan Botica kao najuspješniji igrač „bakelita“ u 2017. godini. Tu prestižnu titulu je 2018. godine osvojio Luka Žure, a istu obranio još tri puta za redom. 2020. godine i 2021. godine je “Kralj bakelita” postao zajedno sa Petrom Bilokapićem, koji jedini ima (uz Luku) najmanje dvije titule.

Utemeljenju prvog portala o balotama prethodio je jedan za povijest igre jako važan i nezaobilazan događaj. To je izgradnja super modernog centra za balotanje u Stobreču u izvedbi strastvenog balotaša i prijatelja balotanja Nediljka Šiška. Osim do tada neviđene razine uređenosti i komfora za igrače i publiku, zdanje je zbog geografskog položaja na jedan način približilo igrače iz svih krajeva Dalmacije jedne drugima.

Osim svega navednog što se dogodilo u to doba, a što je balotanje gurnulo nekoliko velikih i krupnih koraka unaprijed, spomenuto razdoblje predstavilo je neke nove, mlađe, snage predvođene, Dinkom Boticom, Matom Boticom, Antom Vukovićem, Igorom Milasom, Ivanom Žuljevićem, Antom Plazonjom, Tonijem Bašićem, Tomislavom Bašićem Đombom, Petrom Tijardovićem, Jurom Žižićem, Božom Vladušićem, Mariom Kulišićem, Markom Melvanom, Antom Peraicom, Klementom Ugrinom, Mariom Milanom Odžom, Tihomirom Baračem, Antom Tomaševićem, Markom Kovačevićem, Josipom Bulićom, Fabjanom Barićem, Josipom Glavinovićem, Ivanom Čurkovićem, braćom Vladom Sabljićem i Viktorom Sabljićem, braćom Jakovom Šilovićem i Antom Šilovićem, Hrvojem Tešijom, Ninom Mršom, Dujom Pirićem, Ivanom Jurićem, Ivanom Čorićem, Nikolom Kapitanovićem, Marinom Aničićem i Stipom Pivčevićem, koji će balotanje na svojim leđima nedvojbeno nositi u vremenu pred nama, dok se ponovno ne pojave novi, mlađi i bolji igrači.

Što se tiče uvjeta za igrače na nadmetanjima u igri po staro – dalmatinskim pravilima, oni su se od 2017. godine do 2022. godine poboljšali za dva do tri puta u odnosu na razdoblje do tada, što je napravilo razliku među turnirima na način da su se isprofilirala “grand” nadmetanja po nazivu “20000” ili od 2023. godine nadmetanja iz “serije 3000”. Po tim nadmetanjima će se u budućnosti sortirati podatci o “Legendama” balotanja sa bakelitnim balotama i podatci za “Kuću slavnih balotaša”, koja je jedan od projekata budućnosti.

Paralelno sa rastom bakelitnih balota u staro – dalmatinskoj igri u kojoj se koriste šponde i gume, od 2018. godine se dogodilo svojevrsno “oživljavanje” raffa boćanja u Dalmaciji i Hrvatskoj, koje se također igra sa bakelitnim balotama. Siniša Stipić je na prijedlog Denisa Peršića iz Pule, projekt proveo uz konkretnu pomoć Bože Vladušića, Vlade Galića, Petra Sinovčića, Zorana Nasića, Ante Jurjevića i Petra Vučkovića, na što se naslonio rad Željka Sabalića iz Zadra, Josipa Bulića, Mirka Božića i mnogih drugih. Krunu na rad svih navedenih je postavila 18-ogodišnja Ana Juginović, koja je osvojila prvu povijesnu zlatnu medalju u igri sa bakelitnim balotama na svjetskom juniorskom prvenstvu. Također je u 2022. godini osvojila i prvu povijesnu seniorsku medalju (bronca) sa svjetskih prvenstava te tako obilježila i zauvijek preusmjerila povijest igre sa bakelitnim balotama. Ona je zajedno sa “Kraljem bakelita 2022.” Tonćem Jerićem u 2022. godini počasno osvojila titulu “Kraljica bakelita 2022.” te tako postala prva žena (budućnost će pokazati i jedina, obzirom da se nagrada dodijeljuje samo u muškoj konkurenciji) koja je do te prestižne titule stigla. Jerić je posljednji kralj bakelita kojem su se u zbroj rezultata sa raffa natjecanja u Hrvatskoj i raffa natjecanja na svjetskom prvenstvu računali i rezultati u igri na staro – dalmatinski način. Naime, od 2023. godine i nadalje za Ranking igrača bakelita po “dalmacijabalote.com” će se uzimati isključivo rezultati igrača sa raffa bakelitnim balotama i sa službenih raffa natjecanja, dok će se igra na staro – dalmatinski način vrijednovati tako da će se igračima osvajačima najsnažnijih nadmetanja iz “serije 3000” pribrajati onim ostalim važnim “grand” turnirima kroz povijest igre, a kako bi ti igrači mogli izboriti svoje mjesto u “Kući slavnih balotaša”.

_______________________________________________________________________________________________________

Kriteriji za legende, Kuća slavnih balotaša i Utakmica zvijezda:

Nakon objave konačne verzije “Povijesti balotanja” namjera je našoj djeci a mladim igračima ostaviti jasne i točno postavljene “Kriterije o legendama balotanja”, kako bi svatko od navedenih mogao tražiti svoj put u balotašku besmrtnost. Kao kruna procesa trebala bi biti Kuća slavnih balotaša, najmanje u web izdanju, koja bi bila satkana od legendarnih balotaša koji na žalost više nisu sa nama, kao i od aktivnih igrača koji imaju status legendi balotanja, a od određene životne dobi (od 65 godina starosti). Igrač bi u kuću slavnih mogao ući po nekoliko kriterija. Najprije po rezultatu i godinama starosti te po doprinosu balotanju u slučaju da određeni broj najutjecajnijih igrača ima takav stav, a sam igrač nema pri tom adekvatan rezultat. Da bi do takvog stava došli, balotanju je potrebno glasovanje za zaslužnog igrača ili zaslužne igrače za „Legende“, a time i „Kuću slavnih balotaša“. Svaka od legendi balotanja, bi u rubrici legende imala svoj web profil sa Individualnim uvidom u rezultate i dostignuća za svakog pojedinog igrača i ostalo. Namjera je da čitav proces završi do kraja 2035. godine, a prijedloge, rezultate, profile i igračke priče svaki prijatelj i pratitelj balotanja u mogućnosti je poslati putem rubrike „Kontakti“.

Kada bi svaki igrač koji je na jedan način obilježio povijest igre sa bakelitnim balotama putem „kontakata“ poslao samo svoju igračku priču sa popisom rezultata, proces bi bilo moguće završiti do navedenog roka.