Objektivno vrednovanje postignuća analizom niza parametara
u svrhu popularizacije tradicionalne dalmatinske igre
„Dalmacija nema krova bez pravog balotaša.“ To je legendarna istina o balotanju u Dalmaciji. Ono je izraženo i vidljivo ukorijenjeno u ljudima na ovim prostorima, a u potpunosti rasprostranjeno u zadnje kutke regije. Na području grada Splita postoji na desetke „zogova“, odnosno balotaških igrališta ili terena. Vrlo je teško pronaći mjesto u Dalmaciji koje ima samo jedan teren. Štoviše, u Dalmaciji postoji na desetke mjesta (o većim gradovima da ne govorimo), na kojima se svakodnevno igraju i gledaju balote. Ako vikendom „navratite“ u Srinjine, mjesto desetak kilometara udaljeno od Splita, i krenete u obilazak zogova, imat ćete ozbiljan problem ostvariti zamišljeno u toku jednog dana. Tamo svi igraju i to dobro igraju balote. Naravno, takvih mjesta je nebrojeno mnogo. Također, ako navratite na završnice turnira poput onoga u Omišu, naići ćete na 500 do 600 ljudi, samo zato jer ih više ne može prići igralištu. Prvi turniri u Tugarama, brojili su oko tisuću igrača i nekoliko tisuća navijača, a parkirani automobili od istočnog djela sela do susjednog sela na zapadu ostat će nezaboravna ilustracija tadašnjih događanja i popularnosti ove igre koju su nam naši preci ostavili u naslijeđe.
Posljednjih nekoliko godina balote krupnim koracima ponovno idu u tom smjeru. Moderne dvorane isključivo za balotanje na dalmatinski način, kvalitetna organizacija i završnice najprestižnijih turnira koje broje nekoliko tisuća gledatelja, poput onog u Sinju, ponovno su postali dio Dalmatinske stvarnosti.
Kao i svaka druga aktivnost, balote su sport u kojem svako može pobijedit svakoga, samo šta se ponekad čini da je u balotama to za koju nijansu izraženije nego u nekom drugom sportu. Uz navedeno, ne postoji profesionalna liga da bi brojkama, bodovima, pobjedama mogli utvrdit tko je bolji od onog drugog. Balotaši diljem Dalmacije turnire igraju sa različitim suigračima pa je nemoguće odredit koja je to ekipa točno bolja od druge, jer isti igrač nerijetko igra sa dvije ili tri različite, a turnirski aktivne ekipe. Same ekipe imaju promijenjive nazive, zbog čega je neusporedivo lakše vrednovati uspjeh igrača u odnosu na ekipu. Nakon svega navedenog postaje moguće pronaći odgovor na vječno pitanje, koje muči cijelu Dalmaciju: Tko je najbolji balotaš? Da provedemo anketu po regiji, bar 500 balotaša bi reklo da je baš on taj. Nikako sa krivom ili nepoštenom namjerom, nego samo i jedino iz samopouzdanja u svoje balotaške sposobnosti.
Stoga, ideja je bila postavljanje jasnih kriterija (vidi „Kriteriji“) i pravila kako bi se pronašao odgovor na postavljeno pitanje. Za provođenje ideje u djelo, potrebno je bilo sudjelovati na dijelu turnira, poznavati balotaški puk, organizatore turnira, okvirno mišljenje jednih i drugih, povijest igranja balota i najistaknutije igrače nekad i sad, te također njihovo mišljenje i količinu zadovoljstva kad je u pitanju igranje turnira baš u određenim djelovima regije.
Nakon četiri godine istraživanja te genijalne materije zvane balote, kriteriji, kad se tiče poretka igrača i ostali kriteriji su zadani, i isti mogu varirati 5 % (nikako više, što je u okviru statističke pogreške) kad je u pitanju mišljenje bilo kojeg pravog poznavatelja balota i pozitivnog „cirkusa“ i spektakla koji prati iste.
Splitsko – dalmatinska županija kao „srce i duša“ balotanja, zasluženo i ne bez razloga, najzastupljeniji je dio regije kad je u pitanju vrednovanje balotaških turnira. Šibensko – kninska županija dala je značajan broj jako dobrih balotaša, a u istoj se svake godine organizira turnir na najvišoj mogućoj razini organizacije. Na području Dubrovačko – neretvanske i Zadarske županije balotanje i turniri imaju dugu tradiciju, stoga svi turniri sa spomenutih i drugih područja Republike Hrvatske putem zadanih kriterija također mogu postati dio osmišljenog sustava.
Ipak obranu teze o zastupljenosti Splitsko – dalmatinske županije, kao i tezu o balotanju i boćanju kao strukturalno različitim ativnostima, potrebno je potkrijepiti mjerljivim činjenicama. U sklopu istraživanja, u smislu analize rezultata u međusobnim susretima igrača i ekipa iz dalmatinskih županija, na nekim od najprestižnijih turnira, igrači iz Splitsko – dalmatinske županije pobjede bilježe u statistički značajnom omjeru. Također, međusobni susreti odličnih boćara, aktualnih i bivših svjetskih prvaka, a aktivnih prvoligaških igrača protiv vrlo dobrih balotaša, po balotaškim pravilima, završavali su u pravilu neslavno za boćare u daljoj i bližoj povijesti. Utakmice iz 2014. godine između vrlo dobrih balotaša i odličnih boćara, na čelu sa aktualnim svjetskim prvakom, po mješovitim pravilima na kojima je osnovno pravilo pucanje iz zraka a ne po tlu, a sa igrom na igralištu omeđenom zidovima sa strana i gumama na krajevima igrališta, a ne crtama, završila je u korist balotaša. Boćari bi zbog navedenog načina pucanja u toj igri trebali imati određenu prednost, međutim pokazalo se suprotno. Također nekoliko utakmica iz 2015. godine koje su odigravane van dalmatinskih županija na kojima su sudjelovali vrlo dobri balotaši iz Dalmacije u srazu sa prvoligaškim boćarima zavšili su redom pobjedama balotaša. Susreti klasičnih boćara naspram igrača koji igraju boćanje i balotanje, a boćari su klubova istog natjecateljskog ranga, odnosno lige, po balotaškim pravilima nisu niti blizu kompetitivni, a razlika je očita i značajna.
Sve to nas navodi na zaključak da se radi o dvije strukturalno bitno različite stvari, sa različitim zahtjevima u igri. Boćanju kao čistoj igri sa dvije osnovne biomehaničke radnje kad je u pitanju tehnika bacanja, i balotanju kao kompleksnijoj aktivnosti sa minimalno pet, pa i više, različitih načina izvođenja pokreta odnosno samog bacanja balote, što direktno ovisi o zahtjevima u igri i pozicijama na igralištu u okviru iste. Samo boćanje je izrazito kvalitetno organiziran sport, a igrači kao protagonisti istog jako dobro utrenirani pojedinci. Također, hrvatsko boćanje je u samom vrhu svjetskog boćanja, što je zasigurno dobro za boćanje i balotanje. U narodu i na terenu je nepobitna činjenica da je faktor sreće u boćanju manje izražen u smislu broja utjecaja na konačan ishod u okviru jedne utakmice. Ipak, sreća je faktor na koji je dijelom moguće utjecati i nešto što se u balotanju zaslužuje kao u svakoj drugoj sferi, kako sporta tako i života. I najzad, nešto što može biti ćešće ili rjeđe, ali nikad nije jednostrano i svakom sportu je prisutno.
Novosti, poretci, popisi, kriteriji i sve ostalo bitno za balote i balotaše je tu. Za svakoga jednako i isto. Stoga, neka sportska bitka za najboljeg balotaša u Dalmaciji i Hrvatskoj, za „kralja bakelita“ kako Dalmatinci vole reći, u idućoj godini otpočne, i nek se u godinama iza, pa i desetljećima fer i sportski nastavi. Jer samo jednom, samo jedan jedini put biti najbolji igrač Dalmacije, a time i Hrvatske, istinskom zaljubljeniku u ovaj stari i toliko voljeni dalmatinski sport, ima neprocjenjiv značaj.
Zbog svojih ponosnih hrvatskih, dalmatinskih i poljičkih korijena, iznimnog poštivanja dijela dobrih i na „starovički“ način poštenih ljudi balotaša i pratitelja balota, a mojih prijatelja, koji i dan danas balote istinski „žive“, ovo je dio mene „svima nama“.
„Našoj djeci, sport naših predaka. Njihova ostavština, naša strast i zajednička ljubav.“