Petar Čulič (u bijelo) i Boris Stipić (desno)

Mladi momci su se u Dugom Ratu brže bolje pohrlili slikati sa dugogodišnjim kuglačem i balotašem Petrom Čulićem. Očito su znali da u kuglanju on i sin Jerko Čulić imaju zapažene karijere i prvoligaške epizode. Također, Ante Čulić, “alfa i omega” splitske Nade, je Petrov brat. Njegov suigrač Boris Stipić nije bio raspoložen za slikavanje, kao Petar. Momci su ušli 2:1 pobjedom u 16 ekipa, od otprilike stotinjak koliko ih na turniru nastupa, što je za njih veliki uspjeh. Ipak, tu ne planiraju stati.

Boris Stipić spada u legendarne igrače balota koji je osvojio, između ostalog, „stare Srinjine“ u paru sa legendarnim Banjom (dio ekipe Mirine), “Dundu” (Sitno Gornje), te kao zanimljivost izdvajamo Sirotkoviće. Naime, turniri u Sirotkovićima su poznati po tome što su se odigravali prije turnira u Tugarama i bili su lokalnog karaktera. Čovjek koji o tome ima detaljne informacije (osim Borisa) je i Nediljko Pivac. Usput budi rečeno, neki izvori svjedoče da su se slični turniri igrali i u Gatima. Turnir u Sirotkovićima bio je izrazito praćen u krugu Tugarana, Srinjana i Sitnjana. Osim njih, Žrnovaca, Gaćana i Omišana. Sve je to bio povod za spektakl koje su godinama iza toga puku omogućile Tugare sa preko 200 ekipa i sa po nekoliko tisuća navijača na završnici.

Osim što Petar u balotama ima poznatog brata, ima i Boris (kao i nećeka, o kojem je već sve na dugo i na široko rečeno). Njegov brat Vinko Stipić jedan je od desetak najtrofejnijih igrača u povijesti turnira u Omišu. Dva puta je osvajao parove (2002. i 2007. godine), sa Marinom Ribičićem i Damirom Delićem Lolom, kao i “Dundu” u Sitnom Gornjem. Također, uz dvije titule, dva je puta igrao finale Omiša, po jedne trojke i par.  Sa braćom je u “Dunde” igrao Miro Mrkonjić, u sklopu ekipe „Karoca“, pa nije ni čudo što mlada nada Ivan Penga prema Mrkonjiću iskazuje toliku poslušnost i poštovanje u terenu.