Luka Žure i Denis Ramljak nakon Konjskog

Utrka za „kralja bakelita“ ne jenjava. Balota se na svim mogućim terenima. Dicmo, Omiš, Kacunar i Han će puno toga reći. Kiša je ometajući faktor, ali igrači ne posustaju. Utrka je spala na sedam imena, koji u teoriji još mogu do titule najboljeg, a u ovoj analizi (ukratko) ćemo čitateljima obrazložiti što bi svaki od njih do kraja sezone trebao napraviti da se titule najboljeg dokopa.

Od sedam imena četiri su ona koja će do titule jako teško, a neki su skloni vjerovati da je utrka spala samo na tri imena i to Ramljak, Kesić i Milavić, što nije daleko od istine.

Marijan Botica je trenutno najniže plasirani od sedam imena, a za proboj će mu trebati dvije stvari. Prva je da on naprosto mora do titule u paru Omišu. Bez nje on u top 6 neće. A osim toga trebat će mu još koji rezultat i osvojeni turnir, jer vodeći trojac ne posustaje.

Luka Žure je, kao i prošle sezone, najsvježiji igrač u završnici godine. Razlog tome je najmanji broj odigranih turnira, a zbog toga je u svakom meču koji igra favorit. Ni iskustva, kvalitete, kao ni fizičke pripreme mu ne nedostaje, a varijanta da osvoji sve (5, 6 turnira do kraja godine) uvijek je otvorena. Omiš, Dicmo, Han i Koprivno su u opasnosti, a ni odigravanje finala Dračevaca mu nebi bilo na odmet.

Petar Bilokapić bi trebao, baš kao i Žure, osvojiti i Omiš, Han, Dračevac i Dicmo. Međutim, povratak ponajboljeg sinjskog igrača po mnogim mišljenjima u vrh je samo po sebi odlična stvar, a on je pokazao da je prošla godina samo slučaj, a nikako pravilo.

Lukša Bratim će sa titulom u paru Omiša (ukoliko do nje dođe) na jadan način biti moralni pobjednik sezone, jer sa dva Omiša, Stobrečem i Ožujsko kupom, mnogi bi zaključili karijeru. On je dokaz da „Kriterijima“ za iduću godinu treba dorada, koja je na portalu već vidljiva putem kriterija. „Špricer“ bez premca koji u najvažnijim utakmicama igra najbolje.

Trojac u fotofinišu:

Denis Ramljak igra fenomenalno, možda i najbolje, ali u završnici ima najviše peha, zasada. Rogoznica i Dračevac ga nikako „ne ljube“, ali tu lista turnira koji su „van“ kriterija ili koji će završiti u 2017. ne završava. Kako god bilo, Ramljak se bori koliko god može. Finale Potravlja je pred vratima, a ako osvoji Glavice, kojima dominira na nevjerovatan način, tada je sve moguće. Na taj način titula bi bila više nego zaslužena, a osim navedenih nadmetanja, aktivan je na još tri turnira. Rutina i kvaliteta izvedbe sa svim mogućim suigračima, na svim terenima i na svim pozicijama mu je na nestvarno visokoj razini.

Hrvoje Milavić igra jednako odlično kao i Ramljak, a u Potravlju će imati priliku izbiti na vrh. Sezona je „iz snova“, pogotovo ako se u obzir uzme da je epizoda sa Žurom iza njega, a sada je on glavna poluga većine svojih ekipa. Pehar sa vanserijski jakog Mastersa u Brnazama je već na polici, a on ni u Dicmu, ni na Kacunaru kao da nema namjeru posustati. Za sam vrh će mu trebati nešto od toga, s obzirom da dio turnira na kojima sudjeluje ima ozbiljnu šansu vidjeti 2017. godinu, što mu nikako ne odgovara. Motiva mu ne nedostaje, a ni najljući rivali mu ovog momenta u terenu ne mogu baš i upravo ništa. U nijedan meč do kraja godine on sigurno neću ući „upola“. Biti najbolji na ovaj način i u ovoj konkurenciji bio bi fenomenalan rezultat.

Mate Kesić je jedini koji titulu drži u svojim rukama, makar to do prije dva tjedna nije izgledalo tako. Dva puta po 300 bodova sa dva finala Karakašice sada su od neprocjenjivog značaja, kao i igra sa Lukom Žurom u završnici sezone. Na odmet nisu bile ni dvije titule isti dan. Luksuz koji je Milavić imao prethodnih godina (igra sa Lukom) je jezičac na vazi koji sada „priteže“ na Kesićevu stranu. To se najbolje vidjelo u Sitnom, koje je sa Žurom osvojio. Aktivan je i u Dicmu, na Hanu, Omišu i Kacunaru, nastavak Velića ili Vinova mu neće pobjeći, a to naravno nije sve. Mate „jockera“ u rukavu, naravno, ima još. Iako, navodno postoji jedan turnir koji u Dalmaciji nije igrao, što je nevjerovatno. Jedino pitanje koje se nameće je ima li Mate još psihološke kondicije i sposobnosti za višesatnu koncentraciju, bez obzira na „ulog“, nakon gotovo 150 odigranih utakmica ove godine?!