Turnir u Koprivnom je zaista u centru pozornosti. Osim što favoriti za njegovo osvajanje sve teže i manje prolaze, broj domaćih ekipa koje kroče prema završnici je impzantan. U proteklim danima smo dovoljno čuli o kakvim rivalstvima se tu radi, i sve je to ništa za ova posljednja dešavanja.

Publika bučna, akteri promijenili teren u borbi do iznemoglosti:

Uz igrališta Koprivnog situacija je sljedeća. Svi bučno navijaju za svakog domaćina, a od toga ih „pola moli Boga“ da domaćin ispadne. Razlog je jednostavan. Svako želi izboriti što bolji plasman, a ako se već mora iz turnira ispasti, onda bolje da se ispadne kao posljednji domaćin.

Miji Marasoviću Pulji i popularnom mu suigraču Tihi sve se namještalo da sa toliko važnog turnira ispadnu. Taman se Pulje snašao na najjužnijem od četiri igrališta, kad ono, nestanak struje. I to ne na cijelom kompleksu i svim igralištima, nego samo i jedino na tom igralištu. Iskusni protivnik trljao je ruke, jer se prekaljenim balotašima na novo igralište mnogo lakše priviknuti. Protivnici našeg junaka iz Dugopolja i miljenika domaće publike bili su upravo takvi, najiskusniji mogući.

Međutim, fantastični i fanatični Pulje imao je drugačije zamisli. Novo igralište značilo je i nove probleme za goste. Domaćin je nošen domaćom publikom, za koju nije bitno što osjeća nego kako navija, stigao do pobjede. Kako bi Pulje odigravao dobre balote, tako je publika bila bučnija, nervoza protivnika veća, a on u igralištu sve glasniji i glasniji. Nošen euforijom jednom balotom bi pogađao po nekoliko gostujućih, što je bilo previše za već uzdrmanog protivnika.

Po mišljenju onih koji su sve ekipe koje su u turniru sudjelovale vidjeli, te imaju jasan dojam onoga što je pred nama jednoglasni su u mišljenju: „Ovo dosada je samo uvod, jer Tiho i Pulje su tek sad opasni za sve koji im se na putu nađu“.