Završeno je finale Tugara u pojedincu klasično. U večeri u kojoj je Usyk savladao Joshuu, Ben Sadik na brzinu riješio Adegbuiya, a Leon Edwards šokirao svijet pobjedom nad Kamaru Usmanom, nešto slično u ovoj fazi karijere nije uspio Mirko Božić u meču protiv Josipa Glavinovića.

Istini za volju, Božić je umalo šokirao balotaška Poljica, što je jedna mnogo manja geografska cjelina u odnosu na gore navedeno, jer da je Božić pobjedio, to bi u Tugarama odjeknulo poprilično jako. Tugare je misto u kojem su počele turnirske balote, ali bez obzira na to i misto sa velikim brojem prosječnih i ispod prosječnih igrača. Osnovni razlog tome je to što su posjeti pravih igrača u Tugare već dugu 21 godinu vrlo rijetki, pa onda lokalni igrači naprosto stagniraju ili nazaduju.

Ipak, Josip Glavinović je iznimka koja potvrđuje pravilo. Školovan igrač, pravilne tehnike i sa rezultatima iza sebe. Osvojena Žuja i finale Omiša je ono sa čim je on u ovo finale ušao kao favorit. To iskustvo je pretočio u pobjedu, jer je stigao okrenuti veliki zaostatak od 4:11 i 8:12 u 13:12 u prvom setu. Nakon toga je meč išao samo u jednom smjeru, a Glavinović je drugi set dobio sa uvjerljivih 13:1, za ukupnih 2:0 u setovima.

Glavinović je imao veliku podršku navijača i obitelji, a prvo mjesto je samo potvrda o kakvom se igraču radi. Što se Mirka Božića tiče nema mnogo toga sebi za zamjeriti jer je kao gost turnira ostavio preostala 62 od ukupno 63 igrača iza sebe. Ipak, ako za nečim ima žaliti, to je nešto manja kompaktnost u igri nakon izgubljenog prvog seta. Nakon što stigne do toga da svaku balotu odigrava na isti način bez obzira gubio 12:0 ili vodio 12:0, BK Tugare će dobiti još jačeg igrača.

Utakmica je bila zanimljiva i po tome što se radi o dva jako korektna i fer igrača. U balotama ima takvih igrača, ali Božić i Glavinović su egzaktan i tipičan primjer poštenih sportaša.