Prošlo je nekoliko godina od organizacije zadnjeg turnira na Brani, kojeg pamtimo po pojavi svjetski proslavljenog boćara Pere Ćubele u bakelitu. U ovogodišnjem izdanju, Pero je ponovo bio dio turnira, ali utjecaj i doseg natjecanja je zaista nešto što dugo nismo vidjeli u balotama. 64 ekipe u pucanju iz zraka. Respektabilno.

Jedan od efekata je činjenica da bi taj kraj, uz BK Imotski, mogao dobiti još jedan klub od velikog broja mladih igrača koji su igrali turnir na Brani te pokazali zavidan nivo kvalitete. Također se pokazalo da, bez obzira koliko pauza u organizaciji turnira dugo potrajala, prava lokacija i kultni teren će uvijek imati svoje mjesto pod “grand” suncem. To su svakako dobre vijesti i za Omiš, koji je nakon nekoliko desetljeća, ove godine prvi puta zastao, sa nadom da će se i taj balotaški gigant uskoro nastaviti. Kada spominjemo Omiš, jedan od najjačih aduta velikana sa ušća Cetine je broj navijača na utakmicama, po čemu Brana nikako ne zaostaje.

Teren širok oko pet i pol metara, kojem jedino može parirati “Velodrom” u Suvoga na Hanu je još jedan adut Brane. To su zemljana i široka igrališta kakva više ne postoje u balotama, na kojima igra iz igrača izvlači posebne emocije. Igrati turnir na takvom terenu ili terenu širokom četiri metra, ni blizu nije isto. Suđenje utakmica je također na nivou, a igrači sudionici turnira su za ovogodišnje izdanje pristigli sa svih krajeva Dalmacije i Hercegovine.

Ukratko, Brana je kulturna baština balotanja u Dalmaciji. Brana je uz Omiš, Rogoznicu, Žuja kup i Karakašicu ono najcjenjenije u balotama što postoji ovog momenta. Turnir će uskoro ući u fazu četvrtfinala, a nadležne institucije, županijski boćarski savez i nacionalni savez bi trebali prepoznati kvalitet i važnost projekta za balotanje kao igru i boćanje kao sport, te u komunikaciji sa popularnim Svetom, dugogodišnjim uspješnim sportskim djelatnikom, koji je voditelj natjecanja, ispitati sve opcije i mogućnosti da ovaj velikan ima što manje zastoja u budućnosti.