Prijateljstvo i dobri odnosi Hrvatskog boćarskog saveza i Balinarske Zveze Slovenije nisu od danas. Šlag u toj priči su odnosi stručnih stožera i reprezentativaca, sportaša, koji su zaista na jednom visokom nivou. Raffa je već nekoliko natjecanja ogledni primjer, kako se pomaže i bodri kolege iz Slovenije, odnosno Hrvatske te je nešto što zaista svaki ljubitelj boćanja treba vidjeti i doživjeti iz prve ruke.

Dva zlata, Ane Juginović i Damjana Sofroniovskog, iz svega pet disciplina i rast dviju boćarskih Volo velesila kroz Raffu su samo naznaka i najava onoga što slijedi. Upravo ta dva zlata uz činjenicu da talijanski “Dream team” nije osvojio nijedno zlato neodoljivo podsjeća na jedan drugi sport i jedan drugi “Dream team” i to na košarku i Amerikance. Italija u pet disciplina nema nijedno zlato, u sportu u kojem bi bila “tema” svaki, rijetki, put kada zlato netko od Talijana ne bi uzeo.

Slali su Amerikanci nakon pada u Indianapolisu i Kobea i Lebrona i osvajali su i osvajati će zlata, ali će uvijek biti utakmica u kojima će “plesati po rubu”. Poslati će i Talijani svoga Kobea i svoga Lebrona. Alfonso Nanni više nikad neće biti ovako loš. Očekujmo i Formicconea nazad u reprezentaciju, a mladi Mattia Visconti je pokazao da je van serijski kvalitetan igrač. O Luci Viscusiju je suvišno trošiti riječi. To je svjetska klasa, po mnogima najbolji igrač svijeta ovog momenta. Ipak, u Kemeru drugi. Italija ima tisuće igrača te će i dalje biti “ekipa snova”. Igrači su to koje svaki vikend gledamo u tv prijenosima, ali igrači koji su postali pobjedivi. Ne zbog njih samih, nego zbog konkurencije koja raste.

Za kvalitativnu usporedbu ćemo navesti kako je Luka Žure pobijedio Jacopa Frisonia, dvostrukog svjetskog prvaka i najboljeg igrača svjetskog prvenstva 2024., na njegovom terenu prije svega pola godine. Siniša Stipić je brončanog sa SP-a Phillipa Wolfganga (sa Frisonijem u polufinalu igrao extra ruku na 6:6) u Rimu deklasirao sa 11:2. Mate Pavešković je Turskog reprezentativca (5. na SP-u) u Kemeru na njegovom terenu prije par godina razbio sa 12:1 u finalu. O Duji Piriću i Mateu Jurčeviću, koji su mlada snaga reprezentacije je suvišno trošiti riječi. Mateo već ima Europsku broncu, a Duje je generacijski talenat. U Dalmatinskom bazenu ravnopravnih igrača ima još poput Hrvoja Dotura i Denisa Galešića te mladog Duje Paveškovića, između ostalih. Dakle, baza je tu, nedostaje još samo (da istina je ovo što će te pročitati) jedan malo ozbiljniji teren.

Ako nama nedostaje malo ozbiljniji teren, što tek reći za naše prijatelje Slovence. Bolje da ni ne ulazimo u detalje. Ipak, zlato Sofroniovskog će nedvojbeno biti okidač, jer Slovenija ima ozbiljan nivo talenta i ozbiljna je država koja zna prepoznati kada ulagati u sport. Francuzi su odavno tu, kao i Švicarci i Austrijanci koji vuku talijanske igrače i/ili trenere. San Marino je upravo detronizirao Italiju. Turci u koje predsjednik CBI-a jako mnogo ulaže i južnoamerikanci su više nego konkurentni. Doći će i Nanni i Formicone i Savoretti i Viscussi i mnogi drugi, ali stvari više nikad neće biti iste, jer Hrvatska i Slovenija su “stigle”. Ne namjeravaju “otići” i svaka prava utakmica će biti “na rubu”, u to više nema nikakve sumnje.

Najbolji raffa teren u Hrvatskoj – Tugare (Dočine):