Turnirske balote u igri po staro – dalmatinskim pravilima sa špondama i gumom su krenule kasnih osamdesetih i početkom devedesetih godina. Do danas su igrači, a s njima i turniri ili lokacije na kojima se igra stekli određeni kultni status. Čitava priča ima uspone i padove, koji uključuju gašenja turnira, ali i povratke na staze stare slave.

Upravo ovo posljednje, nadamo se, čeka Stobreč. Lokacija koja je dobrim dijelom udarila temelj “Zlatnog doba balotanja” u Dalmaciji, otkada se 2012.godine etablirala kao “top 3” lokacija za bakelit gledajući sve parametre u zbroju, a što se tiče komfora, igrivosti terena, uređenosti dvorane i dostupnosti igračima. Desetak je godina bila nedvojbeno “broj 1” lokacija u Dalmaciji. Ipak, manjak dubinske ljubavi za srž igre kao najvažnijeg motiva za opstanak turnira u čitavoj priči, rezultiralo je stagnacijom lokacije u onom punom smislu. Svjetlo koje se pojavilo jest najprije liga, koja je pri kraju, a sada i TURNIR PAROVA (2+1) NA KOJI SE MOGUĆE PRIJAVITI PUTEM KONTAKTA 091/567-1751. Rijetko portal “dalmacijabalote” podržava turnire “nepotpunog plakata”, ali ovo je iznimka. Kao što smo dugo “gurali” Omiš kada ga je bilo teško gurati, Stobreču sada treba energije.

Ono što se nakratko dogodilo Stobreču, nikada se nije dogodilo Omišu i to je turnir koji se od prvog dana održavao najmanje jednom godišnje. Tamo također postoje značajne ambicije da lokacija zaživi još punijim sjajom. Nada je da će se uskoro navedeno i dogoditi. Uz Omiš i Stobreč, stup balotanja u Srednjoj Dalmaciji predstavlja Karakašica. Dug i igriv zog, zatvoreno veliko balotaško zdanje sa tri terena u kojem se balota već treće desetljeće. To su ozbiljne brojke.

Kada pričamo o tri velikana, Stobreč je imao Žrnovnicu kao svog velikog prethodnika (bez da spomenemo Sitno Gornje i Srinjine), Karakašica je imala Brnaze. Obje lokacije su se ugasile, iako su bile na pragu najvećih stvari. Istini za volju, Karakašica ima Dicmo (Konoba Niko), koji raste iz godine u godinu i to je zaista ozbiljan takmac koji ima stvaran potencijal preuzeti (zlu ne trebalo) od Karakašice “dio duše” kada su balote od Dugopolja do Sinja u pitanju. Omiš također ima “uspavanog brata” u Tugarama, koje su zadnji turnir gledale prije 25 godine, ali da sutra krenu prave “Podume” (dio Tugara), imale bi bliže 300 nego 200 ekipa. To je turnir “Di je sve počelo” i uvijek će imati svoju težinu.

Značenje turnira Rogoznica i Brana:

Sve gore spomenute turnire je uvijek zahtijevno osvojiti, a trenutno ovim parom u Stobreču su srednje – dalmatinske balote dobile na “dubini” u odnosu na posljednjih nekoliko godina, jer je ponovno oživjela spona Karakašica – Stobreč – Omiš.

Koliko se teško probiti u balotaške visine pokazuje i činjenica da je potrebno 10-ak godina držati nivo turnira da bi on imao svoju konkretnu vrijednost. Posljednje vrijeme postoji određeni “bum” na potezu Imotski – Hercegovina. Zaista ima ozbiljnih turnira, ali isto tako još uvijek nema aktera koji je spreman desetak godina držati isti nivo kvalitete. Zbog toga dio igrača još uvijek na prste jedne ruke stavlja: OMIŠ, KARAKAŠICA, STOBREČ, BRANA i MARINA FRAPA, a igrače koje su te turnire osvojili isto je moguće nabrojati na prste jedne ruke.

Marina Frapa – Rogoznica tradicionalno ima mali broj ekipa (oko 30-ak), od čega 10-ak “kapitalaca” i za taj turnir osvojiti morate u igri sa pucanjem iz zraka savladati tri do četiri prave ekipe. To se “neigraču” ne može dogoditi, a veliki broj igrača “na glasu” ovu titulu još uvijek nema.

Brana je turnir na kojem se svojevremeno također pucalo iz zraka. Preteća je turnira i rasta balota u Imotskom, Zmijavcima i Hercegovini koje se događa posljednjih godina, pa i ovog trena. Finale se igralo na tri partije, a specifičnost je ta što su samo dvije ekipe van “Imotskog kraja” turnir osvajale. Ni ovi se nisu naosvajali u Srednjoj Dalmaciji istini za volju kada bi do nje došli, ali Branu osvojiti pored Grančića, Svete, Brice, Kempesa i ostalih boćara vezanih primarno za BK Imotski, ali i mnogih drugih, je zaista, zaista težak zadatak. Postoje namjere da se i ovaj turnir ponovno organizira, a ako tome bude tako, mnogi igrači će pohrliti na Branu po malo “balotaške ostavštine”.

Balotaške ostavštine koja se, otkad se upalila, još uvijek ne gasi premda trpi udarce svih vrsta. Vrhunske balote “imaju dušu” i arene u mistima koje su bile i biti će poprište vrhunskih utakmica ponajboljih majstora ove prekrasne igre teško da će uvenuti.