Mate Pavešković i Ivan Iko Palaversa

Mate Pavešković, Ivan Iko Palaversa i Slavko Maretić uvjerljivo su slavili u Brnazama i plasirali se u četvrtfinale mastersa. Uz to su sinoć ekspresno pobijedili Špira Gruicu i Antu Mihanovića. Sve se događalo u sjeni Petra Bilokapića i njegovog preuzimanja trona najboljeg igrača Dalmacije u 2016 .godini po dalmacijabalote.com ovoga momenta.

U skladu s tim pravi je trenutak da se osvrnemo na stanje na Poretku.

Ponovimo već rečeno, da Mate Kesić sada jako dobro izgleda kada su šanse za „Kralja bakelita 2016“ u pitanju. Postoje neki turniri koje igra u osrednjoj konkurenciji, a sa jako malo direktnih konkurenata na listi (iako pravih igrača ni tamo ne nedostaje), u kojima je favorit, i ako tamo „poentira“, Kesić bi mogao na vrhu okončati sezonu.

Bilokapić ima slične namjere i približan broj turnira. Međutim, iz ove perspektive ima nešto teži ždrijeb na nekim lokacijama. On će morati pobijediti neke od konkurenata, a nakon toga i poentirati osvajanjem titula nakon tih pobjeda. Očekuje ga igrač u velikom naletu, Mate Pavešković i njegovi momci, u nastavku Brnaza. Uz to Hrvoje Milavić će se u Potravlju i na Konjskom jako truditi još jednom pronaći priključak sa vodećima, a to je svakome ozbiljna prepreka, pa i Bilokapiću. Ono što Petru sigurno ne ide na ruku je ždrijeb na Velodromu Hana, a ono što mu ide na ruku definitivno, je da je ponovno zgrabio vodeću poziciju u Poretku, a to je najbolja moguća preporuka.

Stipića osim tog, mogućeg, spektakla na Hanu, čeka pravi „showdown“ u Žrnovnici u paru sa Ratkom Kovačevićem protiv Paveškovića i Ike Palaverse, Glavice i Potravlje u kojem su on i Joško Modrić preživjeli dva i pol sata simultanke bez promašaja u režiji Ante Ratkovića Bilog. Pavešković je već duže vrijeme u velikoj formi, a Stipić u istu ulazi. Zajedno su u polufinalu Srinjina i u Dugom Ratu. Slavodobitnika „rata za Žrnovnicu“ čeka puno posla, ali ovaj dvojac nije za otpis. Kao ni spomenuti Milavić, koji još uvijek na titulu ozbiljno računa. Svi oni će učiniti baš sve da se „zamiješaju“ u vrh. Energije i ambicije za to im ne nedostaje.

Dvojac kojem kao da je ponestalo ambicije su Denis Ramljak i Luka Žure. Luka se ove godine pokazao kao pravi ambasador balota, za koje je učinio mnogo i kao da nema neku ozbiljnu namjeru ići „na broj turnira“. U Omišu je favorit, a uvijek ostaje otvorena ona da „on ono što igra može i osvojiti, sa par mjeseci bez poraza“. Ramljak je sa nekih turnira ispao, a sa nekih, navodno, odustao. Ako je informacija točna, a Denis bitno smanjuje broj utakmica, onda mu šanse padaju, tu priče nema. Ipak, ako nije točna, a Denis nastavi bez velikih pauza, on je ravno u borbi za vrh sa Kesićem, Bilokapićem, Milavićem i Bratimom.

Popularni poglavica Veljko Maretić, ima dobru podlogu u smislu dosada osvojenih turnira za još jedan uzlet. Ipak, pitanje je koliko i u njemu ima „elana“ za to, s obzirom na velik broj utakmica u rukama i nogama tokom karijere. Također, spomenimo da bi pravu pomutnju napravio Marijan Botica da osvoji parove Omiša. S obzirom da je sa svih 15 ostalih najkonkurentnijih turnira brzinski ispao, nismo skloni u to vjerovati. Ipak, „Vuk“, kako mu glasi jedan od nadimaka, nikad, ali baš nikad nije za otpis, a za pomutnju u sportskom smislu je stvoren. U top 10 mogu ući mnogi, a neki od njih su Mario Gašpar i Dujo Medija, koji je u životnoj formi. Njih na Konjskom čeka veliki derbi u sljedećem meču protiv Stanića, Milavića i Mate Botice Balote.

Fenomenalni turnir na Kacunaru još mora dati svoje prvake, a još fenomenalniji Lukša Bratim ide pod povećalo. To je borac u terenu kakvog nema, koji velike utakmice odigrava najbolje. Ako se bodovi ravnomjerno podijele i ostale zvijezde iz derbija budu izlazile sa polovičnim uspjehom, a on osvoji parove u Omišu, možda ovog topnika potpuno zasluženo vidimo na vrhu. On naprosto igra manje i to mu nikako ne ide na ruku. Zbog toga je svježiji od Bilokapića i Kesića, što mu je prednost. Često je u paru sa Žurom, što je također prednost. Ipak, svaki pravi zaljubljenik želi ga vidjeti na što je moguće većem plasmanu, bez obzira što jednom Bilokapiću i Kesiću nitko ne može oduzeti teškom mukom osvojene Koprivno, Kacunar i dvije Karakašice (Petar).

Nakon kompletne analize, dvije stvari su koje odskaču od mogućeg. Jedna je Ivan Iko Palaversa, i njegovo javno najavljeno osvajanje ravno devet turnira do kraja godine i prvo mjesto na Poretku sa oko 10000 bodova, što naravno spada u rubriku „šaljivi kućni video“. Druga je to što nitko od zvijezda još nema 6000 bodova, a velika većina ih je igrala ili će odigrati debelo preko 30 turnira. To u prijevodu znači da će svaki od njih imati oko nevjerovatnih 30 poraza u godini. U prijevodu, najboljih 10 igrača ukupno će izgubiti 300 utakmica. Sve je to dokaz da od postoji još stotinjak igrača koji su u rangu (Tonći Jerić, npr) ili jako blizu ranga svih navedenih. Razlike su oko 10-ak posto u kvaliteti. Nijedna pobjeda nikome nije zagarantirana, derbija je mnogo, na balote zna igrat svatko, a za osvojit Omiš, Han ili Kacunar trebate izbaciti 7 ili 8 pravih ekipa i 15 ili 16 pravih igrača. To su balote u Dalmaciji i to su Dalmatinci u onom što toliko dobro rade. Fantastično.