Druga sezona prve Hrvatske boćarske raffa lige je u toku, a neki značajni zaključci, nakon godine i pol igre se već mogu vući… Ili je možda prerano. U svakom slučaju, Formicone je svjetski prvak u pojedincu klasično, a Mate Pavešković se doima poprilično nepobjedivo. Njegove izvedbe su na nivou renomiranih talijanskih raffa igrača obzirom da je spreman odigrati bez ijedne pogreške cijelu utakmicu u smislu učinka (broj odigranih balota). Odlučivanje unutar igre mu nije problem obzirom da se radi o prekaljenom i iskusnom boćaru.

Ono što Formicone i Pavešković imaju zajedničko je nešto manja dužina ekstremiteta i visina tijela. Stoga, je vrlo moguće da raffa tereni od 25 do 26,50 metara više “trpe” nešto niže igrače. U svakom slučaju Pavešković, koji je slavio i u disciplini pojedinačno klasično u sklopu finala prošle sezone, ni ove sezone nema dovoljno kvalitetnog takmaca koji bi ga mogao ugroziti, pa možemo konstatirati da su zasada i 2018. i 2019. i 2020. njegove godine.

Također, raffa se pokazala kao pun pogodak za mlade igrače. Razlog tome su nešto bliže mete kod Volo izbijanje (5 i pol do 9 metara) i izbacivanje boće raffavanjem (“vuča”) preko crte udaljene svega 5 metara.

Naklice vodeće nakon četiri kola:

Prošle godine su većinu utakmica BK Naklice iznijeli dugovječni igrači sa Naklica poput Dade Pirića, koji je na kraju presudio samo finale. Ipak, politika kluba već neko vrijeme naginje prema mladosti pa je po zapisnicima sa utakmica razvidno da uz Paveškovića igru nose pojačanje u odnosu na prošlu sezonu mladi Duje Pirić i mlada reprezentativka Ana Juginović. Neki stariji igrači su i dalje na “rosteru” i spremni su pomoći, ali kako stvari stoje playoff će ugledati upravo gore spomenuti trojac.

Kako su se Dalmacija i SDŽ vratile na kartu Hrvatske boćarske relevanstnosti u nekoliko posljednjih godina i dali je moguće staviti točku na “i” i tako zapečatiti 30 godina dugi post:

Četiri je vrlo važna događaja (bilo ih je i više, ali ovi su najvažniji) koji su obilježili posljednje godine povratka SDŽ na velika vrata u Hrvatsko boćanje i to:

1. Ženski boćarski klub Komiža kao dio elite unutar ženske boćarske lige
2. Juniorska boćarska liga (SDŽ kao pokretač juga i priključenja već organiziranom sjeveru kada su u pitanju mlađi uzrasti)
3. Kup Europskih prvaka u Splitu i prolaz Sokola čarobnim bulinima Duje Pirića na Gripama i Gorana Balića u Francuskoj
4. BK Naklice prvak Hrvatske nakon 29 godina u Dalmaciji (raffa, volo i petanka imaju jednak status ispred HOO-a i svjetske federacije)

Ostaje za vidjeti dali je moguće izvesti i onaj posljednji pothvat (peti i završni korak), a taj je prekinuti 30 godina dugi i crni niz u kojem, od Nade 1990.godine, Dalmacija nema Volo prvaka Hrvatske. Zasada najviše izgleda za takvo nešto posjeduje Biston i Baška Voda, što je jedna zasebna priča, koja za početak čeka kraj prijelaznog roka. Ipak, boćanje i metode treninga su toliko uznapredovale da je sve navedeno bilo nešto lakše izvesti od “postati Volo prvak Hrvatske”. To je onaj daleko i nedvojbeno najteži zadatak. U svakom slučaju Dalmacija je sve bliže.