Završene su kvalifikacije za svjetsko prvenstvo u Brazilu. Nakon posljednjih kvalifikacija koje su se održale 2024.godine, uvedeni su Trialsi posebno za precizno izbijanje te je igra na 5 dobivenih partija smanjena na 3 pobjede u utakmicama 1 na 1. I za sve skupa je šteta da nije postojao stream, jer su igrači pružili zaista odlične partije.

Matijas Grančić je na kraju zasluženo slavio jer je savladao sve protivnike na koje je naišao. Istini za volju, nije naišao na nijednog reprezentativca sa iskustvom velikih natjecanja (Žure, Pirić, Jurčević, Stipić koji nije sudjelovao, Jerić i Ribičić ne igraju ligu ove sezone). To znači da bi pravilnik o kvalifikacijama mogao ugledati nove promjene poput valoriziranje ostalih prvenstava Hrvatske, a ne samo pojedinca klasično. Naravno, postoji opcija da se kvalifikacije ukinu, što zagovara dio raffa igrača i trenera, a na potezu će biti HBS, na kojem je konačna odluka.

U finalu je Imoćanin savladao Marka Skeju, koji je završio kao drugoplasirani poprilično uvjerljivo rezultatom 3:0, dok je u polufinalu pobijedio Renata Markoča sa 3:1. U grupi je još savladao Petra Barića i Marina Petričevića. Ostaje upitnik zašto se kvalifikacije nisu provele do kraja, obzirom da se po pravilniku, koji je na snazi, Skejo ne može pozicionirati ispred Markoča i tu se ostalo nedorečeno, jer nisu odigrane dvije potencijalno moguće utakmice (Markoč – Žure te Markoč – Skejo u slučaju Renatovog slavlja u prvo navedenoj utakmici).

Iako, mišljenja o tome kako neke stvari trebaju doradu na bolje ima, čak i u preciznom izbijanju, gdje se, “po izdvojenom mišljenju” autora ovog teksta nema baš ništa za dodati niti oduzeti, jedan ovakav sustav ostavlja mnogo manje repova od izbora reprezentativaca bez kvalifikacija, koji U MUŠKOJ DISCIPLINI (PAR ili POJEDINAC) NISU U MOGUĆNOST STIĆI DO MEDALJE GODINAMA. U prijevodu, bolje da Matijas koji je dobio sve igrače sa kojima je igrao ide bez dodatnog pritiska na prvenstvo svijeta, nego da opet netko bez kvalifikacija ne napravi rezultat. Podsjetimo, par na zadnjem velikom natjecanju je zapeo u četvrtfinalu, a pojedinac na pripetavanju bulina u grupi. Slično se desilo sa parom i pojedincem godinama u natrag u Turskoj, pri početku ovog desetljeća.

KRIVI MEDIJSKI NAPISI:

Dodajmo još da neki mediji pišu o tome kako Matijas raffu igra dva mjeseca, što nije točno. Raffu igra gotovo pola godine obzirom da sudjeluje u Dalmatinskoj boćarskoj raffa lizi. Naravno da medijima paše malo senzacije, što je razumljivo, ali tretirati vrlo dobrog vollo igrača, člana BK Imotski te jednako dobrog igrača bakelita koji igra čak i lijevom rukom na solidnoj razini, kao “defacto” početnika je neutemeljeno. Otac Darko Grančić je od njega i brata Maria stvorio svjetske igrače i nikoga u balotama, tko iole poznaje materiju ne čudi ovaj rezultat. Boćarske discipline Matijas igra već preko 20 godina, a raffa svakako nije stolni tenis ni badminton, nego grana istog sporta.

Zaključimo sa činjenicom da Hrvatskoj i dalje nedostaje svjetska podloga bez koje će se svakako teško doći do onoga što nam još jedino u raffa reprezentaciji fali, a to je DOMINANTAN IGRAČ U MUŠKOJ KONKURENCIJI U KLASIČNIM IGRAMA. Hrvatska ima najbolju svjetsku igračicu u Ani Juginović, Nedu Čorić koja je u svjetskom vrhu vrlo blizu Ane. Ima i Denisa Galešića, čiji niski tir idealno ljubi raffa precizno izbijanje i po mnogim mišljenjima radi se o konkurentu za najviše dosege. Mete su mnogo bliže nego u vollo preciznom izbijanju što Gali izrazito odgovara u odnosu na ostale igrače. Prvenstvo svijeta u listopadu će pokazati da li Nede i Ana trebaju podijeliti 4 igre na 2 i 2, na način da Neda preuzme valjačku rolu u reprezentaciji, a da Ana puca precizno i igra pucača u paru. Odgovor na ovo pitanje će dati sama Ana sa razinom fizičke pripremljenosti kojom će dočekati Brazil, obzirom da se na zadnjem velikom natjecanju osjetio umor zadnja dva dana turnira. Pogotovo u polufinalu para u kojem su naši bili favoriti, a Nede na 70-ak posto igre.

Na kraju, vratimo se na Matijasa, koji će ako osvoji medalju pobrisati neka pitanja koja će se postavljati struci nakon prvenstva, a ukoliko ostvari plasman u finale, moguće da će postati i nositelj reprezentacije, kakvog ona još nema. U prijevodu, za izgubiti nema ništa, jer klasnog svjetskog muškog igrača ni nemamo, a dobiti može puno. Rezultat će kao i dosada biti mjerilo svega.