Zaključci komisije za razvoj raffa boćanja o postupku kako formirati najjeftiniju varijantu igrališta koja bi zadovoljavala uvjete međunarodnog tehničkog pravilnika su sljedeći:

1. ESTRIH (nanosi se u debljini od 5 cm)

2. PLANITOP (materijal koji se nanosi na Estrih uz bočne strane čitavom dužinom terena, a služi da bi se postigao nagib na krajavima igrališta – 8 milimetara u visinu na samom bočnom kraju terena i tako 15 – 18  centimetara od bočnog kraja prema sredini terena dok se ne spoji sa estrihom na 0,0 mm)

3. RESITOL (nanosi se preko estriha i planitopa)

4. KVARC (najsitniji sloj pola milometra nanosi se tanko na resitol i neposredno nakon resitola)

5. Postaviti: DASKE VISINE 25 CM, DEBLJINE 3 DO 5 CM, GUME KAO KRAJEVE IGRALIŠTA “gore i dolje” DEBILJINE 2 CM I VISINE 25 CM, te vidljive CRTE. Na kraju nanijeti još jedan tanki SLOJ KVARCA 0,5 milimetara kvarcnog pijeska do milimetra i pol debljine na tako ravnu podlogu.

Kakvi su moderni tereni u Italiji?!

U idealnoj varijanti se nanosi poliuretan između “3 i 4”, znači na resitol, a prije kvarca, ali to je ono što nekoliko puta poskupljuje izgradnju igrališta. Jedan od ciljeva komisije je oformiti jedno igralište kao reprezentativni centar sa poliuretanskom podlogom u budućnosti.

Za odigravanje utakmice je potrebno četiri igrača po propozicijama, a otkrića komisije u smislu zaustavnog puta boće na ravnoj podlozi do koje je moguće doći za desetak puta manje sredstava u odnosu na početna saznanja te mogućnost formiranja terena za raffu na otvorenom nedvojbeno ostavljaju opcije da se u raffu uključi i pokoji klub van Zadarske županije i SDŽ.