Kada smo aktualizirali temu o najboljim turnirima na balote, važno je kazati da je Žuja kup naprosto neizostavan dio takve jedne priče. Turnir je to koji je balotama donio mnogo toga dobrog tokom posljednjih petnaestak godina, koliko se održava.

Kao i za svaki drugi turnir, može se pričati o “superligaškim igračima”, o “igrivosti terena na završnici”, ali ta igrivost ili neigrivost terena ima oštricu i sa druge strane, a to je SPOSOBNOST IGRAČA DA SE U ŠTO KRAĆEM VREMENU PRILAGODI SPECIFIČNIM UVJETIMA ZA IGRU. Ta sposobnost spada u ekstra kvalitet igrača balotaša.

U sezoni 2026, završnica Žuje je prvi put igrana u Omišu. Tamo je ekipa “Hitna pomoć” u sastavu Ivan Delić, Danijel Gotovac, Lukša Bratim i Tiho Mandalinić kao četvrti igrač, pokazala najviše i u finalnoj utakmici slavila rezultatom 21:10. Najboljim igračem turnira i najboljim pucačem je proglašen Lukša Bratim iz Sitna Gornjeg, kojem je ovo čak četvrto osvojeno finale Žuje.

Delić i Gotovac su pružili visok nivo igre tokom sve tri utakmice, što je Bratimu uvelike olakšalo posao, a nakon toliko osvojenih Žuja, Omiša i Karakašica, već sada možemo konstatirati da je:

Lukša Bratim, po mnogim mišljenjima, najbolji pucač (vučar) svih vremena u balotama u igri po staro dalmatinskim pravilima. Njegova dubina u koljenima u kombinaciji sa ravnom rukom i neustrašivim mindsetom čini Lukšu vanserijskim pucačem. Igra gumu jako dobro, a valj je tokom godina podignuo na zavidnu razinu, kao i percepciju igre. Pozicija pucača u trojci mu najviše leži.

Malo snažniji vučarski tir idealno spaja predmete (njegovu balotu i bulina) u gumi na malo dužim zogovima i sa bulom od mesinga, pa kad vidite da ga ide, to jako malo ima veze sa srećom. U bakelitu je jednostavno takva geometrija već skoro pedeset godina, a kad igraš dobro i hrabro, onda i “balota oće”. Sve je to veliki Lukša Bratim. Još uvijek je dovoljno mlad da možemo kazati da su mnogi uspjesi još uvijek pred njim.