Mnogi su već mnogo puta otpisali “balotaški Wimbledon”. Turnir koji je prolazio svoje uspone i padove, ali jedini turnir koji nikada, baš nikada nije prekinut, od dana kada je prvi puta odigran. Osim svoje bogate tradicije, poznat je i po tome što utakmice često prati i do 500 stranih turista, koji objektivima svojih fotoaparata i mobitela šire sliku prekrasnog Omiša u svijet.

Domaće snage u sastavu Vujo, Ivo Eterović, Čarija, Neno, Marin, Maci, Pivac, Vinko, Bunja, legendarni Đele, Jure Lukin, Švabo i Zele su zbile jake redove kako bi se obnovio teren za igru. Momci su svojski zasukali rukave i veću u početnoj fazi napravili pravo malo čudo.

Predvodnik omiških trupa je Jure Stanić, koji je jedan od lidera radova kako bi jedna od omiških turističkih atrakcija, što balote na Priku svakako jesu, dobila konačan izgled istinskog balotaškog hrama. Na jedan povijesni način igrališta Omiša to jesu, a onaj vizualni dio je svakako nešto što zahtijeva sitne preinake. Već smo pisali o tome kako je Jure idealan čovjek za ovu priču, a grad nikako nebi trebao propustiti priliku da se na njega osloni. Ovaj 31-godišnjak je u naponu svoje stvaralačke snage te smo spremni konstatirati da ukoliko povjerenje ode na jedan viši nivo, da će Priko izgledati primjerno.

Ono što nas čeka jest turnir trojki. Kultnih 3+1 gdje se finale igra za blagdan Sv. Petra. Još nismo u posjedu plakata. Kada isti bude objelodanjen, svakako ćemo obavijestiti javnost.