Završeno je Europsko seniorsko raffa prvenstvo koje se održalo u Terniju (ITA). Hrvatska je tamo sudjelovala sa dva igrača i jednom igračicom u sklopu pet disciplina. Mješoviti par (Ana Juginović / Mateo Jurčević), Percizno izbijanje M (Mateo Jurčević), Precizno izbijanje Ž (Ana Juginović), Pojedinačno klasično Ž (Ana Juginović) i Pojedinačno klasično M (Siniša Stipić). Delegaciju je vodio Zoran Nasić kao predstavnik saveza, a istom u terenu dirigirao izbornik Ante Jurjević.

Ciljevi su bili: Iskorak u odnosu na posljednje veliko natjecanje (EP/SP), što bi bilo prva muška seniorska medalja ili finale u jednoj od disciplina, što također još Hrvatska seniorska raffa nije nikada ostvarila. Na kraju su ciljevi ispunjeni u potpunosti i to na način da je reprezentacija polučila oba navedena rezultata. Upravo je Jurjević poprilično lucidno sastavio momčad na način da je Matea Jurčevića postavio na precizno izbijanje i mix par sa Anom Juginović, a Stipića kao igrača koji je uskočio u ekipu nakon što se Luka Žure razbolio, je stavio u pojedinačno klasično. Jurčević je pokazivao više pucačke forme u pripremama, a Stipić upornost i taktičku zrelost, pa se može konstatirati da je sastav bio potpuno pogođen. Ženski dio, osim mixa, je naravno odradila Juginović, koja je tražila još jednu potvrdu juniorskih rezultata.

Prva povijesna medalja za Hrvatsku seniorsku MUŠKU raffu:

Nakon što je mix par u ždrijebu dobio jako prolaznu grupu, bilo je jasno da će ekipu Ana i Mateo u četvrtfinalu čekati težak zadatak, jer se kvaliteta pretočila u drugu grupu sa kojom su se naši križali. Tamo su Ana i Mateo odigrali odličan meč te se plasirali u polufinale. Naši su zapeli u borbi za finale na odličnoj ekipi San Marino (igrači San Marina igraju u talijanskoj ligi) te se okitili povijesnom broncom za Hrvatsku. Mateo Jurčević se ovom medaljom upisao u povijest Hrvatskog boćanja kao prvi senior (M) sa medaljom sa EP ili SP. Radi se o igraču koji boća čitav svoj život, a prve i “druge” korake je učinio sa ocem Jozom, sa kojim je godinama obilazio boćališta i balotišta u Dalmaciji i Hrvatskoj.

Ana Juginović do prvog povijesnog SENIORSKOG FINALA za Hrvatsku raffu:

Da se povijesni rezultat malo podeblja pobrinula se Juginović plasmanom u finale pojedinca klasično za žene, što je rezultat koji nikada dosada nismo ostvarili. Finala smo igrali u juniorskoj konkurenciji, a kada su seniori u pitanju, ženska bronca je bila naveći domet. Ovog puta je predstavnica sjevernog Cipra u četvrtfinalu savladala favoriziranu Slovakinju, koja usput budi rečeno, dio priprema radi i u Hrvatskoj sa nekim našim vrhunskim trenerima. Međutim, bakelitne balote nisu samo “pogodi i uvaljaj”, što nisu nikada ni bile. Zato takav meč može izgubiti Slovačka (čija je predstavnica zaista igračica sa svjetskim potencijalom), ali ne može Hrvatska. Tu polufinalnu utakmicu je naš stožer u dogovoru sa Anom vrhunski pripremio, što je rezultiralo 12:1 pobjedom Juginović. Ana je u finalu bila za balotu i pol kratka od zlata, a fenomenalna Talijanka Laura Picchio je na kraju slavila zasluženo rezultatom 7:5. Juginović je pokazala da je u samom vrhu svjetske ženske raffe sa svojih 20 godina.

Balota i pol te bulin i pol od Italije:

Iako su naši ovog puta bili nešto lošiji u preciznom izbijanju (za razliku od Ane na SP 2022. kada je uzela broncu), bili su jako blizu čudu. Postignuti rezultat jest ogroman korak naprijed i najbolji u povijesti Hrvatske raffe, ali da je Ana okrenula Picchio (a u zadnju ruku je ušla sa 5:6 zaostatkom i imala višak balota) te da je pojedinac klasično otišao u jednom drugom smjeru, a od toga su nas dijelile nijanse, mogli smo danas pričati “Tko je na EP bio jedan, a tko dva?! Italija ili Hrvatska”.

Najave postoje da će se sportaš koji će predstavljati Hrvatsku upravo za precizno izbijanje u budućnosti tražiti kroz posebne kvalifikacije u kojima će se pucati “tapet” po nekoliko serija unutar dva ili više dana, da bi na kraju dobili onog najboljeg. Kako smo u “klasici” kao selekcija putem nacionalnih kvalifikacija jako napredovali, tako se očekuje da precizno izbijanje iznjedri najboljeg od desetak igrača koje predvode Denis Galešić, Duje Pirić i Hrvoje Dotur, uz Jurčevića. To će našem rezultatu dati dodatan vjetar u leđa, a da smo jako blizu najboljih pokazao je upravo pojedinac klasično.

Tamo je Siniša Stipić najprije išao na osvajača Mediteranskih igara iz 2018.godine, Enrica Dall Olma (San Marino) odmah u prvom meču i ostao kratak rezultatom 7:9, da bi u drugom meču sa 12:2 deklasirao četvrfinalista sa posljednjeg svjetskog prvenstva i igrača kojeg jedan od najboljih raffa igrača svih vremena Nikki Natale (izbornik Austrije, isto defacto talijan) vidi kao svog nasljednika. U tom trenutku Stipić je izbio na prvo mjesto u grupi, ali organizator je već prije turnira najavio da u slučaju jednakog broja bodova više igrača, kriterij nisu punti, nego da se “pripetava” tako da se pucaju bulini. Da je prošao buline, Stipić bi išao na stranu ždrijeba u kojoj nisu bili ni talijan, ni švicarac, ni Dall Olmo (dakle, niti jedan od tri talijana), te bi do finala imao turčina i slovaka. Obzirom na način na koji je taj dan odigrao prvi meč i distance koje su mjerile promašaje tih bulina, sve opcije su bile na stolu, pa i da se ode blizu zlatu. Naši u raffu ulažu mnogo truda i ono što “balota nije nagradila jučer” vratiti će sutra. U to nema sumnje.

Ipak, taj pojedinac je nešto pokazao, a to je da se naši ponajbolji igrači, ako na EP ili SP dođu spremni itekako mogu nositi sa Talijanima. To je pokazao Žure u Cosenzi i San Marinu, a sada Stipić u Terniju. Dall Olma ili Nannija smo gledali na TV-u do “jučer”, danas se sa njima ravnopravno nadmećemo. Sutra, ostavimo opciju da se Volo prilike preslikaju u raffu (Italija, Hrvatska i Francuska kao vodeći trojac), uz napomenu da smo jako dobre Francuze već ostavili iza sebe. Francuska iz “Mersina 2022” ima svjetskog prvaka, ali su ovog puta zakazali. Dignuti će se oni, ali vjerojatnost da će Hrvatska dogodine na Europsko prvenstvo u Švicarsku ići nikad jača i spremnija jest iznimno velika.

Međunarodni (vjerojatni) raffa kalendar idućih nekoliko godina:

2024. SVJETSKO PRVENSTVO (Antalya – TUR) – 11.mjesec

2025. EUROPSKO PRVENSTVO (Švicarska) i SVJETSKO PRVENSTVO (?)

2026. EP (?), SP (?) i MEDITERANSKE IGRE

2026. EP (?), SP (?) i SVJETSKE IGRE