Karijera balotaša i boćara u 98 posto slučajeva ima sljedeći tijek: Igrate boće ili pretežno balote na staro dalmatinski način, trudite se, ali uskoro počnete pričati da vas balota ne ide, da je u bakelitu sreća ta koja je preveliki faktor koji utječe na pobjedu. Nakon toga ili odustajete od bakelita ili se začahurite u boćarski klub bez da imate ozbiljnu ambiciju, da bi dno dotakli lošim gestama onda kada se gubi. Pogotovo je ta pojava izražena u boćanju Volo i to u nižim ligama, a o pritiscima na suce kod domaćih utakmica i slično da niti ne spominjemo. To su situacije na kojima mnoge karijere padaju. To je znak da ste ispod prosječan sportaš jer do rezultata pokušavate na sve načine osim kvalitetom igre, a rezultat je mjerilo svega i vi naprosto niste taj.

Onih preostalih 2 posto su oni u koje spada junak ove priče Ivan Iko Palaversa. Balote igra čitav život. Preko 30 godina malo dobiva, malo gubi, pa malo osvaja pa malo ne osvaja. Velik dio karijere je u terenu proveo sa prijateljima, koji nisu uvijek bili vrhunski igrači iliti sama krema balota. Ipak, nikad nikome nije odbio čestitati na pobjedi, nije zaboravio čestitati kada bi protivnik bio bolji. Jednako tako, znao je kvalitetno proslavljati svoje titule. Bilo je tu na desetke osvojenih turnira, što je kulminiralo titulama u Žrnovnici, Brnazama i Stobreču. Tada se Iko počeo uključivati u boćanje. Pristupio je ka BK Nada Split, čiji je kapetan ekipe ovog momenta. Mnogi su spremni tvrditi da Nadi treba još samo pokoja godina pod Ikinom i Matinom (Kesić) palicom i Nada će biti blizu onog što je bila prije trideset godina. Teza nije daleko od istine.

Kada balotaš krene u boćanje, logična poveznica je kultni turnir Marina Frapa Rogoznica. Tamo se igra bakelitnim balotama, šaldaje u gumu i puca iz zraka. Publika je samo dodatna snaga turnira, koji je prvi uveo poštene uvjete za igrače. Iko je krenuo sa prijavama na popularnu “Frapu” i istu osvojio 2021.godine. Svi su očekivali samo jednu stvar, a ta je da osvoji Omiš kako bi “okačio balote o klin”. Srećom, balotati se može do kasne životne dobi i Ikina mirovina je daleko. Do tada je Iko napravio ono što su do jučer mnogi smatrali nemogućim, a to je osvojiti Prvenstvo Hrvatske u Volo boćanju i to u disciplini Pojedinačno klasično. Rezultat vrijedan divljenja.

Iko je junački iznio svoj sportski put do balotaške besmrtnosti, koja mu je već sada, da se zaustavi ovog momenta, zagarantirana. Ipak, ostaje taj posljednji koračić. Iko je finale Omiša gubio dva puta. Od toga je jednom bio i igrač utakmice po mišljenju svih 500 prisutnih navijača. Ipak, nije bilo dovoljno. Stoga, nastup Ivana Palaverse u Omišu od 2025. godine pa nadalje (ako i dok titulu ne osvoji) će biti najvažniji nastup jednog sportaša u balotama. Iko nikada nije skrivao da mu je upravo Omiš najdraži, a njegove utakmice tamo, počevši od 2025.godine će biti pod posebnim povećalom. Kako god da bilo, vratimo se na početak ove priče i zaključimo: Iko je “role-model” ili najbolji mogući primjer kako se balotaš treba odnositi prema ovom prekrasnom sportu. Svi oni koji mnogo igraju, mnogo pobjeđuju, ali i mnogo gube. Velik broj poraza ostavlja trag, a Iko je taj sportaš koji uči da je razlika gubitnika i pobjednika samo u pokušaju više. Omiš – “Vrime je”!