Ekipa Juka Radman, Igor Žuljević i Mate Kesić je najsnažnija onda kada raspucani Juka izgura pola utakmice na “drugom” u paru, kada je Igor prvi u paru i igru postavi na način da Juka “raketira” što više i što prije kako bi izbjegao Jukino zatvaranje igre, kako bi Juka imao stalan ritam pucanja, kako bi Jukina muskulatura imala nešto veću temperaturu tokom prva dva i pol sata igre. Kada moćni Juka fizički padne u igru ulazi svesrani, polivalentni i nadasve kompletni i legendarni balotaš Mate Kesić, koji nema Jukinu silu udarca koja generira spajanjima u gumi bulina i balota, konstantnim reštavanjima, ali zato Kesić ima visok prosječni postotak odigravanja, ponajprije bližanih balota. U prijevodu Mate je jedan od najkompletnijih igrača svih vremena te u kombinaciji Mate i Igor čak je i sama strategija nešto manje presudna, jer Mate zna izvuć ekipu iz svih situacija, dok Juka “čuda” radi primarno pucačkim balotama. U svemu tome svježi Mate ima običaj ući na umornog protivnika nakon pola utakmice što ovoj ekipi daje dodatnu snagu. Igrač je to koji bilo kada i bilo gdje može ući instant i odmah u seriju od 40 odigranih balota.

Međutim, Juka Radman iz osobnih razloga nije stigao na utakmicu. Stvarnost je to svakog čovjeka i sportaša. Život nekad ponudi situacije koje su važnije i od samog finala. Sve to ne znači da Mate i Igor ne mogu sami dobiti utakmicu protiv Jure Žižića, Studenog i Ivana Žuljevića. Štoviše. Ipak, toj ekipi na određene dane, kao i svakoj drugoj ekipi u bakelitu, može nedostajati širine, što je u ovom finalu bio slučaj.

Juka je na utakmicu stigao kada je već bilo gotovo, a Ivan Žuljević i Studeni su bili naprosto neumoljivi za 2:0 pobjedu. Inače fantastični Jure Žižić u dosadašnjem dijelu turnira nije ulazio u igru, za što obzirom na izvedbu suigrača nije bilo ni potrebe.