“Finale” volo lige 2022/23 između BK Biston i BK Istra Poreč je ponudilo zaista pravu utakmicu, kakvu završnica najvažnijeg Hrvatskog ligaškog nadmetanja u boćama i zaslužuje. Prepune tribine dvorane u Bastu bile su šlag na torti istinskog spektakla, koji će se dugo, dugo pamtiti.

Biston je u završnu utakmicu ušao sa dvije uzastopne titule iz dvije prethodne godine i sa prednošću domaćeg terena. Taj isti domaći teren je posljednjih 15-ak godina u velikom broju slučajeva bio Bistonov snažan adut.

Ako se malo vratimo unatrag, a vraćati ćemo se velik broj puta u analizama ove utakmice i svega onog oko nje, doći ćemo do podatka da je Biston sa dvije uzastopne titule nadmašio doseg BK Nada iz 1991. godine i tako prekinuo post dug 29 godina u kojem Dalmacija nije imala prvaka i statistički postao najuspješniji klub te iste Dalmacije. Najzaslužniji za to je predsjednik BK Biston Matejas Jozipović, uz svojeveremenu asistenciju i pomoć trenera Ive Topića, te uz nemjerljiv doprinos igrača Pere Ćubele, Marina Ćubele, Marina Miličevića, Ante Grančića, Ivana Galića, Vedrana Crnčevića, Mira Mihaljevića, Mara Baje, Luke Jozipovića, pa i samog Matejasa, koji je za prvu titulu morao odigrati i rolu u terenu kako bi postao prvakom, te nekoliko ostalih igrača koji su svaki na svoj način dali određeni doprinos tim, za povijest važnim rezultatima. Sama braća Ćubela su tim dosezima, u zbroju sa međunarodnim priznajima, postali najvažniji i najuspješniji dalmatinski boćari svih vremena.

Tijek utakmice i zaslužena pobjeda Istre Poreč:

Prve igre su pokazale da je Biston na rosteru imao Mira Mihaljevića i Antu Grančića, mogao je proći samo gore od 4:4, koliko su na kraju te igre završile. Dakle, Maro Bajo je svog pojedinca dobio, jednako kao i trojka, koju su mnogi smatrali najranjivijom. Igre su izgubili oni najzaslužniji Bistonovi igrači sve ove godine. Boća i balota naprosto imaju dušu i kakva je sjetva takva je i žetva. Dakle, nije bilo ni do sastava kojeg je Jozipović sastavio, jer je po sastavu trebalo biti 8:0 za Biston. Bilo je, između ostalog (a ostalo je jedna šira tema), do sustava i procesa treninga. Istra Poreč je klub koji je prije par mjeseci izgubio 21:5 u Bastu, ali su dečki nastavili raditi i trenirati. Njihove timske pripreme imaju “glavu i rep”, radi se o klubu sa ogromnom tradicijom, kakvog Dalmacija, na žalost, nema.

Ivan Lukšić je savladao Peru Ćubelu, a Roland Marčelja i čovjek za najvažnije utakmice Vedran Špelić u paru Marina Miličevića i Marina Ćubelu.

Obzirom da se znalo da je spremnija ekipa Istra Poreč, Bistonu je trebao otvor 6:2, kakav se na domaćem terenu očekuje od bilo koje ekipe koja igra utakmicu sa ravnopravnim takmacem, te barem dvije od pet pobjeda u tehničkim disciplinama, da bi se sa 10:8 ušlo u zadnje igre. Bistonu je bodove donio samo Marino Miličević u Brzinskom izbijanju, a kao produkt napornog i sustavnog treninga Istra je dobila oba precizna izbijanja i Štafetu. Štafetu u kojoj su Miličević i Ćubela radili rezultate i 58 i 60, da bi odigrali 54 na ovom finalu. Znalo se da će Kraljić i Živolić biti na oko 55 pogodaka. Živolić je bio svjetski prvak brzinskom izbijanju i to mu nitko ne može oduzeti, ali Živolić nije Chirat. Međutim, igrači Bistona nisu ti koji su u ovom trenutku bili spremni za više od tih 55.

Zadnje igre je Jozipović opet poprilično dobro sastavio, ali je Mateo Načinović samo potvrdio pobjedu Istre u Krugu. Marčelja i Marino Krizmanić su pobjedom u paru postavili konačnih 10:16.

Pobjeda fair playa i ogroman iskorak sudačke organizacije:

Tokom prve faze igara Biston je već bio dobio pojedinca (Bajo) i trojku, nakon čega je Pero Ćubela pogodio “karo” boću za neodlučeno u sklopu drugog pojedinca. U tom trenutku su se i u paru igrale zadnje boće tako da je moglo biti i 7:1 za Biston umjesto 4:4. Međutim, Pero Ćubela je napravio prijestup što je sudac dosudio i Lukšić je dobio tog pojedinca.

Ako ćemo se iskreno pogledati u ogledalo, do prije nekoliko godina bi sudac dosudio nešto drugo, tj. nebi vidio prijestup, a onda to poteže natezanje juga za jug sjevera za sjever, što je u principu kleptomanstvo a ne sport. Dolaskom Ive Viskovića na čelo sudačke organizacije u Dalmaciji, vidljivi su mnogi koraci prema naprijed i to ne samo u digitalizaciji sustava. Ova odluka je svakako veliki vjetar u leđa svim Hrvatskim boćarskim sucima da sude pošteno, pa kakav god ishod bio. Autor ovog teksta je kao voditelj i igrač doživljavao da sudac direktno može ekipu sa sjevera gurnuti do pobjede samo prije nekoliko godina i u Poreču i u Puli, ali ne. Suci sa sjevera su bili pošteni i dosljedni, a ekipe sa sjevera su gubile te utakmice koje je odlučivala jedna boća. Istini za volju, prošlogodišnje finale jest nešto o čemu bi se moglo diskutirati i dali je Biston bio oštećen unutar istog, ali previše je pozitivnih primjera dobrog i nepristranog suđenja, da suci imaju na čemu graditi još bolje hrvatsko boćanje.

Veličali smo titule Bistona protekle dvije godine, davali svaki svoj navijački impuls našim igračima i klubu, veličali bi jednako i ovu da se dogodila. Na žalost (upotrijebiti ćemo taj termin jer svrha portala jest i biti će promocija dalmatinskog boćanja i klubova regije kao dijela hrvatskog boćanja, a nikako promocija na uštrb boćanja i boćara iz ostalih regija Lijepe naše), nije se dogodila. Bistonu, koji po Jozipovićevim prvim reakcijama ima hrpu vanjskih problema u smislu potpore lokalne zjednice, što nikako nije dobro i pokazatelj je jako nestručnog tretmana politike prema ovako važnom projektu, želimo da Bistona vrati na vrh već iduće prvenstvo, ali u utakmici godine je pobjedila bolja i spremnija ekipa.

Istra Poreč je novi prvak Hrvatske za 2022/23 i to potpuno zasluženo. Za prvaka su nastupili Dino Jermaniš, Bruno Kraljić, Marino Krizmanić, Ivan Lukšić, Ronald Marčelja, Mateo Načinović, Vedran Špelić, Nenad Tadić i Darijan Živolić. Voditelj ekipe je Sandro Jurman. Čestitamo svima njima, upravi i navijačima BK Istra Poreč.