Na Ugljanama se odigralo prvo ovogodišnje finale nakon kojeg će akteri finalisti zaslužiti bodove za Poredak ili Ranking igrača. Utakmica je potpuno opravdala očekivanja. Dvoboj Željka Juričića i Milivoja Papića ponudio je ekskluzivu u jednom vrlo važnom segmentu i to onom promotivnom. Naime, putem društvenih mreža utakmica se prenosila u Novi Zeland, Kanadu, Rumunjsku, Sloveniju i još neke europske zemlje. Sam taj podatak govori dovoljno sam za sebe i nedvojbeno je gurnuo ishod utakmice, kao i skaute statističare (pedantni veteran balota Jure Radman i ostali) u drugi plan.

Dvoboj Željko Juričić i Milivoj Papić je onaj za koji će se uvijek tražiti karta više. Tako je bilo i ovaj put. Osim pompe oko utakmice, očekivanja je opravdao i Jure Žižić, koji je sukladno najavama odradio utakmicu na način da istu Luka Žure jako teško može izgubiti. Poprilično uvjerljivih 2:0 za Juričića, Žižića i Žuru nije uspio spriječiti ni Srđan Božinović kao veliki taktički adut finalista.

Išli na sve ili ništa i pogodili u – ništa:

Kako su samo kvalitetno Lukša Bratim, Ivica Pajo Brkić, Srđo i Papić pripremili utakmicu da su i mnogo etabliraniji balotaški analitičari ostali dobrano iznenađeni. Naime, momci su pokušali igrati „protiv“ Željka Juričića na način da odvrate njegovu pažnju ostavljanjem Milivoja Papića na klupi za pričuvne igrače, nebi li osebujni Žele pažnju sa terena preusmjerio na tribine. Kada se ta taktika izjalovila jer je Žele nadmudrio protivnika rezolutno odbivši svaku komunikaciju sa Papićem, momci su Milivoja uvrstili u igru, ali je u tom trenutku već bilo prekasno, obzirom da se prednost slavljenika iz ruke u ruku samo povećavala do konačne pobjede.

Jedino što je bilo spektakularnije od same utakmice je slavlje, koje je trajalo do dugo u noć. Tamo je glavnu riječ vodio, pogađate, igrač utakmice Željko Juričić koji je punudio pravu malu edukaciju pjesme i plesa za sve nazočne.