Marin Ribičić (lijevo) kao mentor velikanu Marijanu Botici (desno)

U kratkom intervju sa legendarnim balotašem Marijanom Boticom, rodom iz Rude, došli smo zaista do zanimljivih podataka koje čak i oni najupućeniji balotaški pratitelji i prijatelji ne poznaju. Kao i mnoge druge legende balotanja u regiji zaslužuje širu, bolju i veću igračku priču. Ipak, najnovija saznanja mnoge poklonike balotanja u regiji mogla bi jako zanimati.

Marijan nam je otkrio da se balotanjem počeo baviti relativno kasno i to u dobi od 30-ak godina. Zavolio je najprije boćanje, da bi svoj prvi turnir u bakelitu odigrao kao valjač zajedno sa legendama balotanja u Dalmaciji Stankom Čotom i Antom Livim Kujundžićem i to na Slimenu.

Podatak koji bi najviše mogao zaintrigirati balotašku javnost je njegov odgovor na upit od koga je poprimio tehniku izvođenja pokreta kad je bacanje balote u pitanju. Da bi igrač nešto usvojio, naravno, mora posjedovati prirodni i urođeni intelekt kojeg Botica nedvojbeno ima. Sve navedeno potrebno je biomehanički uskladiti sa svojom antropometrijom i dužinom ekstremiteta. Marijan je i taj dio odradio bezprijekorno s obzirom da je njegova tehnika prava balotaška poezija u pokretu.

U svojim igračkim početcima balotu je po instinktu izbacivao sa lijeve noge, kao i velika većina igrača koja o onoj najpravilnijoj tehnici nije imala gotovo nikakva saznanja. Nakon toga vješto je iskoristio povratak Marina Ribičića iz Francuske, točnije Lyona. Naime, u to vrijeme Marin („Il Mentore“ ili Mentor) je kao omladinski reprezentativac bivše države bio sudionik boćarkog kampa u Lyonu, a čovjek koji je Marina upoznao sa pravilnom tehnikom igranja zove se Bernard Cheviet.

Također, balotaški i boćarski kampovi, kojih u Dalmaciji nedvojbeno nedostaje, pravi su put za bolje balotaško sutra kako bi legende poput Ribičića i Botice svoje neprocjenjivo balotaško znanje prenijeli na dalmatinsku mladost i kako bi razina igre bila najveća moguća onda kada ju oni sami više ne budu mogli prezentirati.

Legendarni francuski “učitelj” iz Lyona – Bernard Cheviet