Igor Žuljević

Kad Igor Žuljević, igrač sa iznimnim balotaškim iskustvom i bez ikakve mrlje iza sebe u balotaškom i boćarskom svijetu govori, onda to obično ima jake temelje. Dali je i ovaj put tome tako procijenite sami.

Ovaj put legenda je prije jedne od svojih utakmica u sinjskom kraju javno iznijela mišljenje: „Utakmice od preko šest i sedam sati gube smisao. Jedan od prijedloga koje nudim je da se utakmice skrate na „partije“ do 12 punata. Tada će se na jednom igralištu moći odigrati dva meča u danu, što će pogodovati organizatorima, a igrači koji igraju više turnira će imati veći prostor za manevar u smislu odigravanja svojih utakmica. Također, ako težimo izjednačenosti između ekipa i tome da igrač niže razine igre ima početno veće šanse sa igračem koji je nominalno bolji od njega, tada je ovo jedno od rješenja.“ – zaključila je legenda.

Popularizacija balota je evidentna, a broj mladih koji se uključuju u balotanje je u stalnom porastu. U skladu s tim i pravila neminovno zahtijevaju određene dorade kako bi gledateljima igra bila zabavnija i gledljivija, a natjecateljima izjednačenija.

Zadržavanje igre kao vrlo važan dio taktike:

Balotanje u srednjoj Dalmaciji je tokom godina toliko uznapredovalo, pa govoriti o bilo čemu drugom osim da se isto pretvorilo u jako ozbiljan sport bilo bi deplasirano. Da bi igrač u sportu bio uspješniji, on teži tome da bude kondicijski što spremniji. Kada je balotaš kondicijski spreman, on je sposoban fizički izdržati duže od ostalih balotaša što mu daje određenu prednost. Ono što većina igrača i gledatelja ne zna jest da kondicijski spremnijem balotašu mozak prima, a nakon toga plasira drugačije podražaje nakon nekoliko sati igre, s obzirom da je sposobnost dugog održavanja koncentracije usko vezana uz tjelesnu pripremu. To rezultira jako direktno boljom, odnosno lošijom izvedbom igrača.

U praksi to za produkt ima to da mlađi i spremniji igrači jako teško gube treće setove, jer od prve sekunde utakmice, potpuno sporim tempom izbacivanja balota, taktički produžuju tijek cijelog meča. Dovode sebe u poziciju da od prva dva seta dobiju najmanje jedan, a nakon toga mnogo lakše treći set. Uz navedeno, velika većina igrača doživi značajan pad u igri potpuno nesvjesno već tokom prva dva seta, s obzirom na gubitak strpljejna. Strpljenje se u tom slučaju gubi zbog potpuno podraženog nervnog sustava. Također, dio starijih igrača koji su balotama dali jako mnogo u takvoj, a sporoj igri nemaju gotovo nikakvu šansu za pobjedu, iako objektivno određeni tehnički i taktički kvalitet posjeduju.

Ograničenje vremena izbacivanja balote kao jedan od prijedloga:

U jednoj ozbiljnoj, a sinošnjoj, balotaškoj raspravi ponuđeni su i neki drugi prijedlozi poput ograničenja vremena izbacivanja balote. Ukoliko bi na igralištu igračima, publici i sucu bio vidljiv brojač vremena (ukupnog trajanja utakmice), a vrijeme izbacivanja balote bilo „nominalno ograničeno“ na npr. 35 sekundi (u boćanju se radi o 45 sekundi sa „šetanjem“), došli bi u poziciju da bi one najduže utakmice gotovo dvostruko brže završavale, a širem krugu igrača bi u tom slučaju šanse za pobjedu drastično porasle. U tom slučaju i u praksi nebi trebalo biti važno ni tri, ni pet, ni šest sekundi viška, baš kao što u Dalmaciji vlada kultura da se kod „vuče“ iz četiri koraka ne gleda ni trideset, ni pedeset, ni šezdeset centimetara crte. Ipak, zna se da se kreće od gume. U skladu s tim, 20, 30 ili 40 sekundi je velika razlika u odnosu na nekoliko minuta. Balotanje bi nesumnivo bilo dinamičnije, gledljivije, neizvijesnije, a time i zanimljivije.

Ono što bi preuzelo primat od tempa izbacivanja balote kao jako bitnog parametra koji utječe na ishod utakmice, jest sposobnost kvalitetnog taktičkog odlučivanja u igri unutar srednjeg i konstantnog tempa izbacivanja balote, što u principu i jest vještina.

Sve navedeno, kao i prijedlog legende zasada spada u izdvojena mišljenja. Što će donijeti vrijeme ispred nas za dobro balotaške igre, vidjet ćemo.