Kakav turnir, za godine, je publika imala priliku gledati na Gripama. Prvi povijesni memorijal u čast doajena boćanja „Zvonka Rančića“ i neviđeni preokreti. Odlična organizacija od strane Branka Ćubele i županijskog boćarskog saveza. Kontinuitet igranja na koji igrači srednje Dalmacije nisu navikli, a to je „dan za dan“ bez čekanja i odgađanja. Fiksno zadani termini na Gripe su privukli zavidan broj navijača. Svečanost je uveličala i obitelj Zvonka Rančića, a njegov unuk najboljima je dodijelio priznanja.

Tijek turnira, more iznenađenja i ispadanja favorita:

Odmah prvi dan je pokazao da će nadmetanje biti nepredvidivo. Kada je bilo jasno da je Pero Ćubela prispio na turnir i to u paru sa Brankom Ćubelom, braća su slovila za favorite i odmah ispala. Drugo kolo je trebalo iznjedriti Damira Pirića i Juru Žižića, Ivana i Tihu Čorića te Božidara Budimira Bekana i Nenu Musulina ili Pikea i Ivan Bašića, koji su furiozno odradili prvo kolo. Kada su i oni ispali pod povećalom su se našle ekipe iz drugog plana poput Stipe Pivčevića i Ivana Ike Palaverse koji su igrali zaista odlično. Palaversa je ponovo pokazao da je neumoljiv i iznimno psihološki stabilan igrač, a Pivčević pokazao koliki talenat posjeduje. Upravo tada su i oni ispali. Nakon njih su iskočili Dinko Botica i Siniša Stipić sa nestvarno velikim nivoom igre, čvrstoće i kompaktnosti, da bi im se ukazao, poslije dvije godine lutanja, preporođeni Toni Škrabić Pako sa jednom promašenom boćom unutar utakmice i odlični Ivan Beović. Kada su se svi nabrojeni, pored cijele odlične igre “pozdravili sa nadmetanjem” tj. ispali, ukazao se Marin Ćubela iz Italije u ekipi sa Petrom Bilokapićem i Matom Kesićem te opravdano imao namjeru stići na vrh, da bi i on ispao zajedno sa njima van turnira.

Tada se činilo da će Marijan Botica, Stipe Petričević te sveprisutni Luka Žure i Ivica Podrug, kao branitelji naslova odlučivati pobjednika. Baš tada su i oni pronašli put van turnira, da bi treće mjesto zauzeli Ivan Režić Đane i Matko Režić. Drugo mjesto su zauzeli Zoran Mladineo i Ratomir Opačak, a nevjerovatno kao 32. i posljednji prijavljeni na turnir naslov osvojili odlični Vinko Kragić i Hrvoje Balić. Fantastično.

Režići su iskoristili sve mogućnosti zahtjevnog terena na Gripama, Mladineo je ponovno pokazao da je top klasa, a doktor Opačak da je sve samo da nikako nije za otpis.

Što tek reći za Kragića i Balića. Škrabićeve muke su ništa što je Balić sa tehnikom prošao posljednje tri godine i iz svega izišao kao veliki pobjednik. Ovaj rođeni sportaš i nekadašnji nogometaš ni u jednom trenutku nije posustao niti klonuo. Nastavio je raditi bez puno psiholoških oscilacija i nepotrebnih očajavanja. Vratio se u formu i „hladno“ dominirao turnirom. Upravo kao i dokazani dugogodišnji igrač visoke klase Vinko Kragić.

Cijela boćarska svita je čekala da nivo igre Vinka Kragića i Hrvoja Balića oslabi, da splasne, čekala je publika samo jedan loš meč i nije ga dočekala, jer su ovi odlični momci imali druge planove. Kragić i Balić su naprosto ovih nekoliko dana na Gripama bili najbolji i prvi povijesni Memorijalni boćarski turnir „Zvonko Rančić“ osvojili potpuno zasluženo.