Podsjetnik: Kampanja za boćanje na Olimpijadi 2024 još uvijek je glavna tema, a ova odlična inicijativa vrijedna je dodatnog spomena. O čemu se zapravo radi pročitajte „ovdje“.

Diljem Dalmacije:

Bast. Iku i Matu Vrlo brzo je koštalo finale Stobreča, a protiv ekipe Rico nije pomogao ni svježi Vele, pa su dva Ivana, Šošić i Šušak zajedno sa Dinom Boticom dobili najavljeni derbi i plasirali se u osam ekipa. Tamo su se prije njih već plasirali veliki favoriti Luka Žure, Hrvoje Milavić i Denis Ramljak protiv odlične ekipe iz Ljubuškog u teškoj utakmici. Blago iznenađenje priredili su odlični dečki iz Vrgorca koji, nakon što su izbacili Deju, Skikala i Lolu, su kući poslali i „šaroliki“ S.M.S. Radi se o rezultatski najuspješnijoj ekipi u godini, ali očito jedino opasnoj baš na svakom turniru ako se radi o rosteru sastavljenom od zvijezda, a „klupu“ dugu 7 igrača ni oni nemaju. Izrazito loši Vladušić i „polovni“ Glavinović i Stipić to su jasno pokazali. Jučer su upravo prosuli pobjedu iz prvog kola protiv jednih od favorita i legendarnih Žuljevića, Kesića i Radmana koja u ovom trenutku izgleda kao jedno veliko ništa. Po riječima kapetana, kad god se ne osvoji turnir i tko god ne osvoji, svaka pobjeda do tada u tom istom turniru ravna je nuli i potpuno zanemariva. Vladušić je bio nevidljiv cijeli prvi set. Glavinović je pružio dio igre međutim nekoliko puta mu ni “balota“ a ni on sam nisu odradili ono što je trebalo. Stipić je partiju i nešto druge partije odigrao odlično, iz ničega prvi set sa bulinom u 4 punta napravio igrivim, međutim kada se Vladušić ponešto vratio u meč u drugom setu, nije zadržao postotak udarca i propustio vratiti ekipu u meč. Da je zadržao nivo igre, i meč bi okrenuo. To je dokaz da su za konstantno osvajanje turnira potrebna dva ili tri prekaljena i konzistentntna igrača unutar iste ekipe, kao i da ovakve utakmice još uvijek mogu dobivati jedino Luka Žure i Marin Ribičić u skromnoj igri suigrača. Iako je osvajanje turnira i za njih dvojicu dosta kompliciran zadatak bez klasnih suigrača poput Maretića, Juričića, Gašpara, Ramljaka, Milavića, Bratima. Božo Vladušić je nakon osvajanja svojih Srinjina dva puta i Bitelića pokazao da još nije u uskom krugu najboljih balotaša Dalmacije, kao i da mjesta za napredak ima više nego dovoljno u cijelom nizu segmenata igre. Utakmica je ponovno aktualizirala smisao rubrike „Kontakt“ i prikupljanja podataka putem iste, s obzirom da ne posjedujemo točna imena i prezimena igrača iz Vrgorca. Oni su sada kandidati i za titulu, a mi ćemo ih ispratiti do kraja turnira nakon dvije velike i odlične pobjede.

Sve navedeno odvijalo se u apsolutnoj sjeni dva „Jumbo“ transparenta u dvorani Basta koje su očito postavili navijači popularnog domaćeg Željka Akmadžića Katare. Naime, Kataru su mnogi otpisivali do prije dva mjeseca. A on od tada iz dvorane ne izlazi. Trenira svakodnevno i što je najvažnije još je u turniru. Kao takav potpuno je začepio usta kritičara, barem zasada, a pojedinci kao da jedva čekaju da on ispadne. To su osjetili i njegovi fanovi te mu sada daju podršku, a svatko tko na njega naiđe imat će problema. To nam potvrđuju oni koji te treninge, navodno, gledaju. Nekoliko domaćih pratitelja tvrdi nam da Katara misli ozbiljno. Kao i to da će i originalni Žure sa njim, kao samoprozvanim Žurom imati pune ruke posla.

Za pohvalu – „Ravnice“: Na jednoj od balotaških lokacija na periferiji Omiša zatekli smo skupinu mladih igrača između 16 i 30 godina koji pokušavaju osposobiti igralište za balotanje uz pomoć iskusnog i poznatog Željka Cerića Cere. Naistaknutiji član ovog mladog vala je talentirani Ante Mušac, za kojeg će Dalmacija čuti u godinama koje dolaze ukoliko se ozbiljnije posveti treningu. Turnire u Jesenicama i Omišu već posjećuje, a ovisno o igračkom napretku očekuje se sakupljanje iskustva i na ostalim lokacijama kao i njegov iskorak u rezultatu.