Prva i druga boćarska liga su ponovo krenule nakon mjesec dana zimske pauze. Poznato je da značajan dio igrača Bakelita igra željezne balote. To nosi sa sobom hrpu problema za boćarske klubove. I sve je to je tema neke druge priče. Tema današnje priče je „happy end“ iz snova jedne boćarske utakmice. Upravo to se jučer dogodilo u Sinju u utakmici BK „Otok“ i BK „Komolac“ u sklopu druge boćarske lige.

Ivan Bašić Mora, udarac za godine i goropadni Ivan Bilokapić:

Naime, goste iz Dubrovačko – neretvanske županije su mnogi vidjeli u borbi za prvo mjesto i plasman u najviši rang natjecanja. Ipak, problemi sa ozljedom najboljeg igrača lige Maria Mare Baje i dva domaća poraza u startu su Komolca doveli u borbu za ostanak. Druga liga je takva da ne prašta ni najmanje oscilacije i opuštanja. Ipak, Maro Bajo je i „polovan“ vjerovatno najbolji igrač lige pa se momčadi priključio prije tri kola u Splitu protiv BK „Naklice“, u kojoj je publika vidjela jako sličan scenarij kao u Sinju, osim što je u Splitu Mariov zadnji udarac „iscurio iz obruča“ (u sklopu zadnje trojke), a u Sinju je igrač Otoka, Ivan Bašić „Jordanovski“ riješio utakmicu „sa sirenom“.

U Splitu Bajo nije imao sreće jer je pogodio metu, ali bulin nije želio van igrališta i zaustavio se pola metra od crte. U Sinju je Bašić imao naprosto dovoljno kvalitete. Naime, prije zadnjih igara je BK „Otok“ zaostajao 4:10. Dinko Botica u krugu i krug-par su donijeli Otoku 8:10 smanjenje rezultata. Bajo se odlučio ići na pojedinca i sam odlučivati o utakmici. To je bila prva greška jer u Sinju ići na Ivicu Ivana Bilokapića nije najmudrija stvar. Bilokapić upravo sada proživljava novu igračku mladost i nema igrača ni reprezentativca koji će reći da će ga u Sinju pobijediti. Bilokapić je vratio početni zaostatak i pobjedio u najvažnijem mogućem momentu i najboljeg mogućeg protivnika. Tada je težište palo na trojku kojom je dirigrao fantastični Andro Miljević, jedan od tri najbolja igrača Komolca i doveo ekipu u 12:5 prednost dvije ruke prije kraja.

Tada kreće preokret. Otok radi 4 punta i sa 12:9 za Komolac se ulazi u zadnju ruku. Na prvu balotu otočana, dubrovčani bacaju sve boće i otimaju zadnjom punat. Sirena je označila kraj utakmice. Odluka je pala: Senjaj bulina za 4 punta na sošku i 13:12 ili poraz!. Prema boći se zaputio Ivan Bašić Mora. U dvorani muk. Promašaj ili pogodak. Poraz ili pobjeda?! Trk… Izbačaj… POGODAK ! U dvorani delirij. Neviđeno. Kakva utakmica! Kakva drama! Kakav sportski heroj! Za to se igra, a dio balotaša za to živi. Nevjerovatno.

Što su momci pogriješili i kako su izgubili dvije važne utakmice:

4:10 prije zadnjih igara se gubi, ali ne često. Jednom od četiri ili pet puta otprilike u gostima. Komolac je to uspio dva puta u dvije važne utakmice. Krivo složen sastav je rijetka pojava u boćanju, a sastav je obično izgovor igračima u igri za lošiju izvedbu, pa im svaki sastavljen sastav zna biti kriv. Ipak, ovo je iznimka. Naime, Trojka Miljević, Maro Bajo i Srećko Bajo (Marin otac i fantastičan pucač i igrač) bi, da je igrala, dobila obe trojke i Maro bi već sad mogao na odmor od sezone i oporavak od ozljede noge. Komolac ima dovojno širine i u ostatku ekipe da prisili protivnika da ne preda ni pojedinca niti krug par, ako pojedinca igra Ante Farčić, a krug-par Šerović i Marko Luković, kako bi oca i sina Baju te Miljevića doveli u što bolju šansu pobijediti utakmicu.

Maro Bajo nije želio ponoviti procjenu iz Splita i otići u trojku pa je odlučio sam dobiti utakmicu u Sinju u Pojedincu. Ipak, ići na Ivana Bilokapića u Sinju i bez Srećka Baje u trojku u Splitu protiv prekaljenih igrača koji samo to čekaju, je bio prevelik zalogaj i za ovog boćarskog genijalca iz Komolca, a jučerašnji dan je pokazao zašto je boćanje toliko prekrasan sport. Ivana Bašića „Noćnu moru“, kako mu je nadimak, će publika zauvijek pamtiti po udarcu sa zvukom sirene u jednoj čarobnoj sinjskoj noći.