Junaci Leo Vetma i Marko Kovačević

Takva drama je sinoć viđena u Žrnovnici da nitko od prisutnih vjerovatno još ne vjeruje viđenom. Razina četvrtfinale. Odlična kombinacija i ekipa po imenu Tugare, u sastavu Goran Bulić, Špiro Bulić, Josip Glavinović Perika i Petar Stipić Pero, protiv najvećeg favorita turnira „Pekare Marin“, Marina Kovačevića, Ratka Kovačevića, Marka Kovečevića, Siniše Stipića, i Lea Vetme.

Ratko Kovačević i Siniša Stipić na toj lokaciji još uopće nemaju poraz, a niz je već debelo dvoznamenkast. Kombinacija cijelo to vrijeme ima onaj neizbježan faktor sreće kao jakog saveznika. Sinoć je u kombinaciji sa Stipićevom lošom formom došao i jedan drugačiji dan. Mlađi Kovačević i S.Stipić su u najmanju ruku polovno otvorili utakmicu, dok je Josip Glavinović briljirao i potpuno dominirao utakmicom. Ni solidni Ratko mu čak nije mogao parirati, a rezultat 16:7 oslikava realno stanje stvari. Stroj sa Klisa Leo Vetma (koji je na utakmicu došao u zavojima, i potpuno izranjavan) već je debelo bio u igri umjesto Marka Kovačevića kojeg je visoka temperatura poprilično oslabila.

71-godišnji as Ratko ne da momcima „mrdat“:

Nije prošlo dugo, a Stipić i Vetma su šaputali kako žele izmjenu unutar pucača i korektora. Vetma je najavio da se pucački odlično osjeća, a prekaljeni Ratko za ideje njegovih „plaćenika“ nije htio ni čuti. Stipić i Vetma na iskustvo (kojeg im ne manjka) odigravaju cijeli niz ključnih balota u još uvijek polovnoj igri i izlaze na 14:6 u drugom setu. Tada jedna kiks ruka u gumi (odigravano sa zidom u sklopu jako sumnjive odluke ekipe) kojom do tada dominiraju, u kombinaciji sa fenomenalnim Petrom Stipićem, kojeg pamti i Tugarska publika iz ranih 90-tih godina u sklopu ekipe Sv.Roko (pucač unutar iste je bio i Špiro Bulić), od partije rade dramu, a pekare izvlači jedino iskustvo i rutina. Ratko je već igru podigao na „svoj“ nivo s obzirom da je kralj tog igrališta, a Stipić i Vetma su u tom periodu odigravali sve.

Pekara bolje otvara i treći set, a prednost od 3:1 nije bila realna slika. Stipić je do tada uspio bulina za 5 punata smjestiti ravno u drugo igralište. A 7 od 10 balota, koje je pedantna publika Žrnovnice pobrojila, a koje je pogodio, bilo bi bolje da ih je promašio. Vetma počinje oscilirati kao korektor, a ekipa i apsolutni favorit turnira se nalazi u 3:10 minusu.

Ratko povlači sebi najteži ali briljantan potez:

U tom trenutku Ratko Kovačević donosi odluku da njegov omiljeni suigrač i igrač sa kojim još nema niti jedan poraz u karijeri napusti igru. Ovaj nakon 13 osvojenih turnira u 6 mjeseci i 8 od 11 odigranih balota (jednu cikao, jednu nosio u ruci nakon izačenog bulina van igrališta), ispred prepunog žrnovskog zdanja, a nakon što nijednu ključnu balotu nije promašio, bez pogovora napušta igralište, poštujući odluku iskusnog asa. Publika ostaje u čudu, a pri izlasku Stipić dobacuje Leu Vetmi da pobjeđuju ako on veže 9 pucačkih balota za redom, koristeći legendarnu taktiku Ribičić – Dragan Šiško, potpuno bodreći svog suigrača.

Sportski duh ekipe i „disanje“ jedan za drugog im se vratilo:

Vidno ošamućeni Marko Kovačević nije uspio pokriti potpuno nesretne udarce (3 od 4 pogotka) Lea Vetme, a Tugarani izlaze na vrtoglavih 3:15. U tom trenutku Vetma kreće u „ubitačnu“ seriju, Ratko nastavlja sa odličnom izvedbom, a Marko Kovačević izvlači iz sebe nevjerovatna odigravanja. Trojac odigrava 30 točnih balota za redom, a u toj seriji Vetma pogađa 8 balota u nizu od kojih 3 reštava u mjestu, devetu cikava, a desetu „nosi u ruci“ za 16:15 pobjedu (sa 3 na 4, 7, 10, 12 i na kraju 16). Suigrači ga na rukama nose po igralištu.

Tugarani u procesu nisu odigravali ništa loše. Dapače, Goran Bulić je potpuno držao Ratkov tempo cijeli meč, pa i taj period. Glavinović je nastavio briljirati i kao pucač, a Petar Stipić je pokazatelj koliko pravih igrača u Dalmaciji ima. Oživio je nekadašnju „tugarsku“ formu i pružio odličan meč.

Pekari su gotovo u svim mečevima tražili i vršili izmjene u dosadašnjem dijelu turnira, i baš nijedan put nitko od momaka nije izišao, a da nije bodrio ekipu. Tokom turnira mečeve je napuštao čak i Ratko, a baš svaki put kad je izmjena vršena ekipa je pobjeđivala. Takav sportski i momčadski pristup očito je nagrađen.

Slavlje do dugo u noć:

S obzirom da je „Pekara“ domaća ekipa, a njihovi navijači brojni, momci su slavili do dugo u noć. U polufinalu laganih ekipa nema, ali ovim momcima „preživjeti“ ovakvu utakmicu znači mnogo. Oni koji turnire osvajaju znaju da se 6 do 8 utakmica ne pobjeđuje lagano i da svih ,7 u prosjeku, nije moguće odigrati na vrhunskom nivou. Kad prava ekipa lošiji dan i težak meč prođe, to može biti presudno. Može, a da li hoće, vrijeme će pokazati. Polufinlna utakmica na rasporedu je u utorak. Momcima, a pogotovu bombarderu sa Klisa Leu Vetmi posebna žrnovska noć je ona koju će pamtiti do kraja života.