Marina Frapa je među balotašima iznimno cijenjena destinacija i to nije od danas. Fenomenalan ugođaj, velik broj znatiželjnih turista sa fotoaparatima, bezprijekorna organizacija i domaćin koji je po dobrom dijelu parametara bez premca. Balotaški Roland Garos je prava poslastica za svakog tko istinski voli i živi balotanje.

Uz navedeno, samo odabrani su sudionici završnica, obzirom da se igra po „kombiniranim“ pravilima i istinska balotaška vještina baš u tim uvjetima dolazi do izražaja. Gosti iz Splita, Kaštela i Omiša odavno su čest gost finalnih utakmica, a tako je bilo i ove godine. Igoru Žuljeviću, Marijanu Botici i Ivanu Žuljeviću, kao četvrtom igraču, pregršt je pomoći ponudio fantastični domaći igrač i pucač Renato Markoč, kojemu su se promašaji unutar finalne utakmice mogli zbrojiti na prste jedne ruke. Markoč je zajedno sa Boticom dominirao utakmicom pogodivši 24 od 25 balota u sklopu drugog seta, što je sa bakelitnim balotama vanserijski doseg. Damir Pirić, Jure Žižić i Mate Pavešković (Duje Pirić četvrti igrač, nije ulazio u igru) imali su svoje šanse obzirom da su vodili 14:15 u prvom i 5:10 u drugom setu. Ipak, sve je to bilo premalo, a Markoč, Botica i Žuljevići slavili su rezultatom 2:0.

Osim što je bio najbolji pucač nadmetanja, Markoč se pokazao i kao najbolji „menadžer“ u Rogoznici (iako bi i Botica mogao ponijeti taj epitet), jer je jasno razumio činjenicu da se u bližoj okolici Splita igra 40 posto jači bakelit nego igdje drugdje, kao i to da svjetski boćari u ovoj kombiniranoj igri nisu niti blizu ključan faktor, ako uz to nisu i vrhunski igrači bakelita. Stoga, on u Rogoznicu, koju svako nekoliko godina i osvoji, uvijek dolazi u pravom sastavu i na već legendarnog „Anđela“ (pehar prekrasnog izgleda) se gotovo pretplatio.