Dok su oči svjetske sportske javnosti bile uprte u deset spektakularnih rundi koje je požrtvovni Irac odboksao sa jednim od najvećih boksača u povijesti i tako izdržao mnogo duže nego izdržavaju igrači ostalih ogranaka balotanja sa pravim igračima „bakelita“, oči balotaške javnosti bile su uprte u finale nadmetanja u Stobreču.

Tamo je Jure Juka Radman poveo svoje momke Igora Žuljevića i Marijana Boticu u neizvijesnu i teško izborenu, 2:1 pobjedu protiv Milivoja Papića, Mate Paveškovića i Ivana Ike Palaverse. Nakon nešto više od polovice prvog seta Jukini momci su se našli u blagoj prednosti, koju je drugi finalist okrenuo u svoju korist i 0:1 vodstvo. Pri rezultatu 15:14 u drugom setu, Marijan Botica doživio je blagi i uvijek dobrodošli „poljubac sreće“ i za nijansu provukao svoje momke u treći set. Ipak, sreći se „ne gleda u zube“ i na ovom nivou igre ona dolazi u cikličkim krugovima. Stoga, i Botica i Juka i Žuljević su svoje „istrpili“ i dočekali svoj trenutak ili svoju godinu. Godinu u kojoj su nakon Omiša osvojili i Stobreč. Sve skupa nikako nije slučajno i potpuno je zasluženo.

U trećem setu Botica je ponovno imao svoj trenutak inspiracije i doveo svoju ekipu u vodstvo 7:2. Borbeni u igralištu kakvi jesu Mate, Iko i Papić se vraćaju u utakmicu podizanjem nivoa igre. Međutim, ni Jure Juka Radman i Igor Žuljević ne ostaju dužni gromoglasnoj „nogometnoj publici“, te podižu nivo igre do toga da je Radman čak imao i udarac „na preskok“ pri rezultatu 12:8 i u kombinaciji sa dvije Žuljevićeve odlične valjačke balote i dvije Boticine maestralne pucačke balote u gumi zadržao veliki punat. Punat koji je značio put prema pobjedi i velikom slavlju.

Trojac koji spada u sam balotaški vrh u 2017. godini kada je rezultat u pitanju, bodrila je dobro raspoložena i raspjevana publika kakva se rijetko viđa.