Da bi objektivno otvorili priču što nije bilo dobro, moramo za početak razdvojiti pojmove “krivac za poraz” i “uzrok poraza”. Razlog tome je to što, kada se ekipa bori do zadnje, kako su to radili igrači Bitona, tog za Dalmaciju povijesnog 6.11.2021., krivce je nemoguće i bilo bi nepošteno proglasiti. St.Vulbas je naprosto ponajbolja svjetska momčad, tako da je francuski klub glavni krivac za poraz Bistona. Ipak, uzroci zbog kojih je Biston pokazao neke slabosti danas su potpuno evidentni.

Vedran Crnčević nije bio na dispoziciji voditelju, je jedan od uzroka. Ipak, Ivo Topić je praktički savršeno sastavio ekipu za zadnju fazu igara, tako da stoji konstatacija da nedostatak “Crnog” nije Topiću i Jozipoviću pomogao, ali nije ni pretjerano odmogao. Biston u klasičnim igrama na tlu nije izgubio utakmicu, ali spomenimo, “kapetan” nije bio u kadru za utakmicu.

Manjak treninga nekih ključnih igrača. Osim Marina Miličevića i Ive Topića, koji je na dispoziciji igračima bio svaki dan, neki igrači koji nose manje igara su dali u fazi pripreme potpun angažman. Dio igrača nije i tu leži uzrok toga da Biston nije ostvario koji bod više u okviru polufinala.

Kao što Miličević nije kriv za poraz u izgubljenim igrama, tako neki igrači ne izgledaju toliko dobro bez obzira na neke osvojene bodove. Možemo pričati o vrlo dobrom, ali to je daleko od odličnog. Neke dobivene igre su se umalo izgubile zbog pada nakon pola utakmice. Nadalje, 47 izbačaja u brzincu je nedovoljno za ovaj nivo igre, kao što je evidentna nekonzistentnost kada igrač tokom preciznog izbijanja radi serije pogodaka, nakon kojih idu serije promašaja (četiri pogotka, pa četiri promašaja). Glavni uzrok gore navedenog je to što bi ovakva momčad trebala trenirati tri puta tjedno i to na način da zajednički rade treninge. Paralelno bi trkači trebali raditi po posebnom programu.

Bacati 47 ili 49 boća je kao kad atletičar trči na 100 metara vrijeme od 10:00 sekundi ili 10:30 (deset sekundi i trideset stotinki). Ovaj prvi može na olimpijadu, a ovaj drugi može na PH – jedva. Za laika mala razlika, na svjetskom vrhu jako velika razlika. Kako smo rekli da krivaca nema, jer bi bilo veće čudo da je Biston dobio nego što je izgubio, tako možemo reći da ima uzroka zbog čega igrači nisu pripremljeni odigrati ono što su u prošlosti pokazali da mogu.

Naime, igrači i klub tj., igrači i predsjednik imaju dogovore i ugovore, ali surova stvarnost je da isti ti igrači nisu profesionalci nego poluprofesionalci. Oni trebaju nešto jesti, trebaju prehraniti obitelji. Oni imaju svoje poslove koje rade u radnom vremenu od cca osam sati dnevno. U takvoj poziciji jedino nije Marino Miličević i to isključivo svojom voljom i korištenjem vlastitih rezervnih resursa u vidu slobodnog vremena. Reprezentativci poput Marina Ćubele i Pere Ćubele su oni za koje bi se sustav trebao mnogo bolje pobrinuti. Jedinice lokalne uprave uprave i samouprave, možda projekt nisu stigle dovoljno kvalitetno prepoznati do sada. Ipak, ako Matejas Jozipović ostane na jedan način sam i društvo ne nađe rješenje da ostali nositelji igre uz Marina Miličevića imaju ono što zaslužuju, a to je da imaju posložen život da mogu trenirati tri puta tjedno u Bastu, onda smo “plafon” Bistona vidjeli jutros. Ovako posložen sustav u nekoj budućoj utakmici u Francuskoj ili Italiji će imati još manje šanse da u Dalmaciju donese naslov Europskog boćarskog prvaka.

Boćanje je u Dalmaciji tradicija. Baština. Nema kuće koja nema balotaša. Našim ljudima je to u krvi. Ako nakon godinu i pol dana, koliko je prošlo do sada, projekt ne dobije konkretnu i ozbiljnu društvenu pomoć, onda je to nečija, najprije, sramota. U to nema sumnje. Prva je godina projekta i nije vrijeme za kriviti nikoga, ali Biston je pokazao da može Dalmaciji i Hrvatskoj donijeti još više od ovog već sada povijesnog uspjeha. Rad Matejasa Jozipovića kao predsjednika, trenera koji je svakodnevno u dvorani Ive Topića i igrača koji uz svoje poslove daju zadnji atom snage za klub, Hrvatsku, za svoje “misto”, za regiju, naprosto moraju biti prepoznati. Za dva ili tri izbačaja manje, za nekonstantnost, za manjak psihološke pripreme nisu krivi igrači. Kriv je sustav, kojem je trenutak upravo sada da to prepozna, kada je u pitanju baš ovaj projekt. Projekt BK Biston.

Zato Biston nije projekt koji je podbacio, igrači nisu ti koji su podbacili. Biston je projekt u usponu, projekt koji je pokazao potencijale, ali projekt koji za vrijeme pred nama (od sada do pripreme iduće sezone – srpanj 2022.) treba mnogo, mnogo širu podršku. Jer tri treninga tjedno i ozbiljan program atletskog treninga koštaju. Bez toga, samo svjetsko čudo Bistona može iznijeti stepenicu ili dvije više.