Biston je izgubio polufinale KEP-a rezultatom 8:14 od BK ST.Vulbas u Puli, povijest će pamtiti: 6.studenog 2021. Međutim, igrači su dali sve ono što su imali, mogli i znali. Svima koji ova projekt prate je jasno da je Matejas Jozipović, okupivši većinu naših reprezentativaca napravio ključnu stvar gledajući od početka. Biston je u 2020/2021 postao prvakom Hrvatske i tako prekinuo post dug nevjerovatnih 30 godina. Da je tu priča stala, Biston (i mnogi drugi zaljubljenici boćanja, na čelu sa širokim spektrom kadrova u BSŽSD, i u starom i novom sazivu) je za boćarsku Dalmaciju napravio dovoljno te joj na jedan način dao novih 30 godina fore… Za kojih se nadamo da će “trajati” mnogo kraće ovaj put. Utakmica je otvorila mnoge karte, a krenut ćemo sa onim što je bilo dobro.

Marino Miličević. Igrač koji nije pobijedio sve tri igre, je sve, samo nije izgubio utakmicu. Utakmica se nije izgubila “danas” nego mnogo prije. Neke igre su izgubljene u pripremi sezone, a Marino Miličević je najmanje odgovoran za to. Štoviše, Miličević je jedini igrač Bistona koji se trenutno priprema onako kako to radi nekoliko nositelja igrača BK St.Vulbas. Miličević se mjesecima priprema za ovo. Bronca sa svjetskog prvenstva je mogla biti i zlato (pogodio 47 boća). Miličević je u igrao štafetu u kojoj je promašio samo jednu boću. Miličević je protiv Chirata održavao punat prednosti u Brzinskom izbijanju pune dvije i pol minute, ali kako je slovenski komentator kazao “Chirat je namazan stroj”, tako Miličević nije uspio slaviti nad protivnikom koji je izvukao utrku za povijest. Rezultat je na kraju bio 48/50 naprema 46/50. Chirat je čak 51.boću bacio sa stalka.

Nakon što je trener Ivo Topić morao ekipu raširiti na sve četiri staze, Miličević je bio nositelj jednog Para klasično u kojem je igrao sa reprezentativcem BiH, Ivanom Galićem “Baziliom”. Poraz od 6:7 je mogao biti i pobjeda. Ako su važna natjecanja u studenom, igrač (reprezentativac) se za to mora početi pripremati početkom kolovoza (da ne kažemo, da ne bi uopće trebao prestati sa trenažnim procesom, što je u Dalmaciji još uvijek apstraktna pojava). Kada mu “boća počne vraćati” ono što mu sada uzima, Miličević će ovakve utakmice pobjeđivati. Marino je primjer odnosa sportaša prema boćarskom sportu, a onda kada sportaš da sve od sebe, računajući od faze pripreme, do natjecanja, tada je rezultat samih utakmica manje važan. Upitnici kreću onda kada sportaši nisu fizički, psihički, tehnički ili taktički na nivou.

Klasične igre na tlu: Biston je dobio: Krug (Marin Ćubela), Dva od tri pojednca (Ante Grančić i Pero Ćubela) i Par (Mario Bajo i Grančić). Izgubio je jednog pojedinca i jedan par. Dakle, Biston je dobio četiri od šest na tlu igara. Gerard Condro je izabrao jednaku taktiku (pucačku) kao protiv Sokola u Splitu prije par godina u dresu Aix Les Bainsa i opet izgubio. Uspio se vratiti u meč, ali je opet odlukama koje trpe samo 90-postotnu pucačku izvedbu Antu doveo pred prag pobjede, što je Grančić vješto iskoristio.

Sastavljanje ekipe i “drugi” dio momčadi: St. Vulbas je pokazao da sastav ekipe možda može imati nekog značajnijeg utjecaja na nižem nivou izvedbe. Ipak, na ovoj, najvišoj svjetskoj razini, mnogo važniji parametar je učinak, koji je produkt sustava i ukupnog broja treninga. On je dva najjača klasičara stavio na dva pojedinca. Znao je strateg gostiju da ga tamo neće čekati nitko manje kvalitetan. I uz sve to je dobio utakmicu. Kod domaćih je Ivo Topić napravio sve ono što je trebao. Sa Marinom Miličevićem (nakon potrošnje u dvije trke) je dobio širinu u paru. Sastavio je drugi par, koji se na TV prijenosu najbolje mogao pratiti u Grančiću i Baji. Dalmacija je njih sa zanimanjem pomno gledala. Obojica su svoje odradili poprilično dobro. Bajo je iz druge lige (Komolac) dobio igru u polufinalu KEP-a. Ni njemu ni treneru se nema što prigovoriti, kao ni Marinu Ćubeli i Peri Ćubeli u pojedncu klasično. Da podsjetimo: Marin Ćubela je također trčao dvije trke, a obje izgubljene igre na tlu su se izgubile na igralištima na kojima su bila dva trkača. U prijevodu, dobiti Belaya na tlu nakon brzinca, je sve samo ne lagan zadatak. Radi se o potpuno različitim fizičkim zahtjevima i tranziciji sa Atletike (poput trčanja na 800 metara) na balote.

Pula domaćin završnice. Rijetka je prigoda da Hrvatska dobije završnicu KEP-a. Ako netko pozna terene u Puli, osim igrača Pule, to su onda igrači Bistona. Igrači svjetskog kalibra se jako dobro privikavaju na podlogu. To su francuzi napravili, u to nema dvojbe. Ali Grančić je dva puta nadigrao Condroa, sam Biston nakon 4:10 umalo dobio utakmicu, što ima direktne veze sa utjecajem Hrvatske u FIB-i.

Što nije bilo dobro jutros, uskoro …