Ranko Stanić – domaći igrač iz Omiša

Najprestižniji turnir u „balotaškom kalendaru“ se bliži. Plakati su tu, količina bodova koju trojka Omiša nosi je nezapamćena, a o svemu više pročitajte ovdje.

Nadmetanje u Omišu zaista je nešto posebno. Stoga je prava prilika da se podsjetimo na dio onog što je o Omišu već rečeno, a što ga čini toliko posebnim. Na dane kada je broj gledatelja najmanji mogući i tada on iznosi preko stotinu. Što se završnica bliži, mjesto uz igralište sve je teže osigurati. Brojni turisti sa fotoaparatima uobičajena su pojava. Njima je naprosto nejasno da postoji toliko zanimanje puka za nešto njima potpuno nepoznato. Međutim, to je Omiška stvarnost. Turnir je zaista dio bogate dalmatinske tradicije.

Na terenima Omiša igraju se dva „međunarodna“ otvorena turnira. Trojka povodom Sv.Petra čija se završnica i samo finale igra 29.06. (ili što bliže 29.6., sukladno dogovoru i uvjetima) i par neposredno nakon trojke. U novije doba igra se i pojedinac lokalnog tipa, ograničen na igrače iz općina Omiš i Dugi rat.

Specifičnosti turnira su da postoji cijeli niz dobrih i vrlo dobrih domaćih igrača koji prva dva tri kola turnira trojki imaju izvijesnu prednost u odnosu na ostale ekipe zbog specifičnosti igrališta i trening na istom koji starta u ožujku. Naime, nakon zime, podlozi je potreban određeni period da bi došla u optimalno stanje. Igrališta diljem regije, pogotovo ona zatvorena, su brža i po konfiguraciji pravilnija što gostujućim igračima prva dva, tri kola trojki zadaje određene probleme sa prilagodbom. Podloga nakon tog početnog perioda ipak poprimi format kakav najvećem balotaškom grand slamu i dolikuje, a padovi, “brigovi” i zamke na terenu koji je godinama identičan dio su Omiške draži i ono što ga, između ostalog, čini posebnim. Ekipe dolaze iz cijele Dalmacije, dalmatinskih otoka, susjedne Hercegovine, a miljenik publike je ekipa sa švedskim štihom, koju vodi osebujni John. Dakle, stiže jedna ekipa i iz Stockholma.

Dio igrača je mišljenja da je turnir puno cijenjeniji van Omiša nego u njemu. Međutim, posljednje godine ponudile su nešto drukčije odnose s obzirom na mladi val igrača iz Omiške baze zbog kojih je čak i pojedinačni turnir u krugu najpraćenijih turnira u Dalmaciji. Za pojedinca u Omišu, koji za “Ranking igrača 2017” uopće ne donosi bodove, igrači se itekako pripremaju, a za trojke i par da ne govorimo. Među balotašima ima jedna: „Samo jedan osvojen Omiš, onda balote mogu o klin!“. Među balotašima to zaista ima tolike razmjere. Postoji cijeli niz odličnih igrača koji svoju prvu Omišku titulu još uvijek čekaju, a neke utakmice, finala i polufinala nikada neće biti zaboravljene. Igrač koji je Omiš prošle godine potpuno obilježio je Lukša Bratim. On je osvojio i trojke i par. Uz njega se istakao Ivica Pajo Brkić, koji je stigao do svoje prve povijesne titule u sklopu parova, a kojom si je utabao put u balotašku “besmrtnost”. Što nam nudi ova godina ostaje nam da pričekamo i vidimo. Zanimljivosti neće ni ovoga puta nedostajati.

Priprema igrališta

Ivica Pajo Brkić