Objavu o tome koji su igrači i ekipe podbacili u Sinju očekujemo uskoro, a lista igrača koji su zadovoljili izgleda ovako:

Mladen Zekić je naprosto genijalac ovog nadmetanja i iz svake situacije izvlači najviše što može. Sve to nije od danas. „Balotaški bogovi“ i „Fortuna“ će popularnom Zeki kad tad vratiti za sve ono dobro što radi za ekipu. Onaj put kada se Zeki i Beri sreća potpuno nakloni, sreća koju su debelo zaslužili i bez koje se u Sinju ne može, vidjet ćemo ih na tronu jednog od „grand slamova“. Oni su u Sinju naprosto izgubili od boljih igrača, kasnijih osvajača.

Ante Tonći Čizmić je u Sinj stigao kao jedini igrač koji brani titulu. To matematičkim riječnikom znači da je „Doktor“ dobio devet uzastopnih setova u igri do 21 punat gledajući prošlu i ovu sezonu. To je dostignuće koje je nestvarno za povjerovati, kamoli ostvariti u terenu i teško je bilo očekivati da će niz ići na 12 pobjeda. Čizmić, Ante Ilić i Ivica Tešija su izgubili od bolje ekipe, a Neno Juričić, Stipe Ruščić i Mirko Delić to „na papiru“ jesu.

Braća Lasić su gubili 17:4 u četvrtfinalu, sve to okrenuli i prvake imali na konopcima u sklopu polufinala. Čak su stigli pobijediti i u utješnom meču za 3.mjesto. Naizgled za malo osvojena titula. Ipak, to je samo na izgled obzirom da su Hrvačani jedina ekipa koju su oni mogli okrenuti od svih preostalih ekipa na nadmetanju. Unutar polufinala su imali preko deset krivih odluka unutar igre što je puno previše i bili su samo idealan ždrijeb za kasnije prvake, obzirom da su šampioni najlošiji meč odigrali upravo u polufinalu. Dakle, oni su Plazonji i Žuljeviću bili melem na sve rane. Surova istina za ovu ekipu izgleda tako da u balotama postoji još deset kombinacija trojki (barem 30 igrača) koji Sinj nisu vidjeli ili koji nemaju pravo nastupa, a protiv kojih bi oni imali ozbiljan problem ubilježiti jedan jedini punat. Kombinacije koje uključuju Denisa Ramljaka, Marijana Boticu, Hrvoja Milavića, Matu Paveškovića, Tonća Jerića, Luku Žuru, Igora Žuljevića, Marina Ribičića, Daria Tenžeru, Dinu Boticu i niz ostalih igrača kao i izleti poput Omiša, Kacunara, Basta, Koprivnog, Hana i ostalih najsnažnijih nadmetanja njima bi predstavljali stanoviti problem kada pričamo o sportskom rezultatu. Stoga, ovi su momci premašili sve svoje mogućnosti i nemaju za čim žaliti.

Mirko Delić je nedvojbeno ime koje je više nego zadovoljilo probrane balotaške sladokusce i ljubitelje modernog načina balotanja sa mnogo timskog duha, govora tijela, mimike i detaljnog poznavanja karakteristika suigrača i protivnika. Igrački skromni Marko Plazonja je od dva dobra i mlada igrača uspio stvoriti „robote“. Mirko Delić je i dobar i mlad igrač, te kao i Ante Plazonja i Ivan Žuljević nije imao previše upliva u odlučivanja unutar igre. Za razliku od nestvarno moćnog Plazonje koji je digao svoja dva „juniora“ kako bi oni do pobjede iznijeli njegovu igru, takvu kakva jest, Neno Juričić i Stipe Ruščić su od svog „juniora“ dobili sedmu i osmu protivničku balotu, nadmetanje koje je bilo u jednom momentu samo njihovo uspjeli su izgubiti u svojoj vanserijskoj i briljantnoj igri. U sklopu polufinala Stipe Ruščić je bio uvjerljivo najbolji igrač po učinku od svih 12 igrača na terenima. Ipak savršen učinak i osvajanje nadmetanja nisu nužno sinonimi (jučer se to zorno i jasno pokazalo), jer barem stotinu igrača može odigrati sve balote, a da je Delić igrao sa bilo koja dva od deset prethodno navedenih igrača i da su ta dva igrala 30 posto lošije od jučer igrački briljantnih Juričića i Ruščića, Delić bi se u Šestanovac vratio “turistički lagano” sa peharom, da bi završnica sa ovim vremenskim odmakom izgledala smiješno na rubu sa trivijalnim, te je za neuspjeh ekipe u globalu nedvojbeno najmanji krivac.