KONAČNI „RANKING“ IGRAČA 2017: Marijan Botica i službeno novi „Kralj bakelita“
28 prosinca, 2017Završeno posljednje nadmetanje u godini: MATE I MATE NAJBOLJI U ŽRNOVNICI
29 prosinca, 2017
Neke od zanimljivosti i dio dostignuća u protekloj sezoni smo već analizirali, a idealna je prilika da nakon Marka Skeje spomenemo još jednog genijalca iz šibenskog kraja.
Osamnaesti igrač u Poretku igrača bakelita za 2017. godinu po “dalmacijabalote.com” je fantastični šibenski pucač Renato Markoč koji je dominirao Rogoznicom. To je jedino natjecanje koje je on uopće igrao, na kraju i osvojio. Markoč je oličenje pravog sportaša i profesionalca. Sve navedeno jako dobro i kvalitetno prezentira u sklopu BK “Primošten”. Radi se o jednom od najboljih, ako ne i o najboljem igraču druge lige, koji je odavno zaboravio kada je izgubio domaću utakmicu.
Neke od razlika bakelita i boćanja te razvoj bakelita kao igre općenito:
Iako se radi o fantastičnom, vanserijskom igraču, jako važno je napomenuti da je kojim slučajem sudjelovao u ostalih 27 potpuno konkurentnih nadmetanja od ukupno 28 koja su se bodovala, mnogo je realniji scenarij u kojem ne osvaja nijedno nadmetanje nego scenarij u kojem osvaja jedno i ostvaruje plasman na “Konačni Ranking”. Razlog tome je činjenica da su pravila u Rogoznici bitno modificirana i prilagođena upravo boćarima. “Portal” će navedeno nadmetanje nastaviti valorizirati zbog čitavog niza parametara koji baš to nadmetanje čine zaista posebnim i kvalitetnim, ali isto tako klasični “bakelit” je toliko evoluirao u poluprofesionalizam da klasični boćari niti blizu ne mogu parirati igračima bakelita u igri sa pucanjem po tlu, što je već nebrojeno puta dokazano posljednjih godina. Radi se o razlici od nekoliko klasa i razina promišljanja o igri i samom odigravanju da klasični boćari imaju problema proći jedno jedino kolo na nadmetanju, a osvajanje istog spada više u područje znanstvene fantastike nego same realnosti. Sve skupa najmanje ima veze sa srećom i ukupnim brojem odbijanaca u “bakelitu” u odnosu na ukupan broj odigranih balota, što boćari navode kao osnovni razlog lošijih rezultata u bakelitu i to naravno potpuno pogrešno. “Bakelit” i odbijanci imaju svoje točno određene kutove, pravila i postotke u kojima se određene situacije ponavljaju u pravilu i u statistički značajnom obimu. Stvar je samo parametra koliko sve navedeno igrač zna brzo prepoznati. Igre par, trojka i pojedinac imaju svoje principe kojih se potrebno striktno pridržavati gotovo bez greške u pet ili šest sati igre ili od rezultata nema ništa. Boćarima su potrebne godine igranja na najvišem nivou da bi uhvatili korak sa “Kraljevima bakelita” iz srednje Dalmacije, i ukoliko igra nastavi svoj uspon ovim tempom napredovanja, tu se ne očekuju značajne promjene.
Osim napredovanja bakelita kao igre, opcija je i određena stagnacija igre ili čak blagi pad u razdoblju od sljedećih nekoliko godina, naprosto iz razloga jer je trenutni rapidni rast bakelita neodrživ, a dio igrača koji su rast generirali polako je zasićen enormno velikim brojem utakmica u posljednje tri do četiri godine (preko 130 utakmica godišnje). Što nas čeka u budućnosti, vrijeme će pokazati.