Veseljaci i pol iz Kaštela: Tomo, Petar i Ante

Nakon završenog četvrtfinala, uz jako kratku pauzu, pristupilo se ždrijebanju polufinalnih parova. Kao što smo spomenuli u analizi dvoboja četvrtfinala, voda je išla na mlin najviše Šušnjarama, a nakon njih i ekipi Ribola.

Zog 2: GORČINA – ŠUŠNJARIĆ 21:15

Braća Šušnjara su bila pod povećalom. Oni zogove imaju u malom prstu i nijedna od ostale tri ekipe, da je mogla, njih nebi izabrala za protivnika. Za braću je bilo važno da se nađu na nekom od igrališta koga protivnik nije u četvrtfinalnom dvoboju upoznao. To se i dogodilo. Ipak, Tonći Jerić, Dado Pirić i Tonći Jurjević doslovno briljiraju do velikih 20:4. U tom trenutku slijedi pad. Nikako psihološki, jer to nisu igrači podložni emotivnim oscilacijama, s obzirom na to da svaki od njih balota po nekoliko desetljeća. Štoviše, legendarna ekipa „Kreševnica“ kojoj je četvrti igrač bio jedan strašan šuter sa Naklica po imenu Marko Tijardović, prije dvadesetak godina je dominirala bakelitom u istom onom periodu za kojeg su neki spremni vjerovati da mu je Tonći Jerić bio „kralj“. Ovoj ekipi se sinoć naprosto desio fizički pad. Šušnjarići izlaze na 20:15, a tada Tiho Šušnjara, jučer ponajbolji od tri brata, posljednjom balotom iz gotove partije protivnika pogađa bulina za potpuni preokret. Međutim, istog šalje ravno van igrališta. Velika nesreća i solidan dašak sreće za omišane. U idućoj ruci Gorčina pobjeđuje, a već vidno iscrpljeni trojac nakon dva izrazito teška meča odlazi na malo osvježenja prije finala.

Zog 4: RIBOLA – BOŽIĆ 21:16

Događanja u derbiju i zogu broj dva u sklopu prvog polufinala najviše su išla u prilog pobjedniku ove utakmice, čime je i ulog bio veći. Svi su znali da postoji mogućnost da Gorčini u petom i šestom satu padne nivo igre i ako oni uđu u finale (a ušli su), da će ovo polufinale mnogo toga presuditi. Ždrijeb igrališta je momke poslao ravno na teren na kojem je Ribola igrala prvu utakmicu. To jest bila velika prednost. Ipak, 10:3 otvor za ekipu Božić sugerirao je da će najtočniji prognozer u balotama Mate Pavešković biti u pravu i da će ovi momci do titule (prije turnira znalac se premišljao, Božić ili Ribola, i izabrao momke koji su i njemu u Solinu „presudili“, a Tigrove i Gorčinu unaprijed otpisao samo zbog ždrijeba). Inače, Mate je jedini balotaš, koji je znao da će nakon utakmice sa Mađarskom (3:3), Portugal postati prvak Europe, što je za rubriku vjerovali ili ne. Čizmić i Bratim se tada, kada je odsutni Pavešković već bio na skautskim linijama u Sinju i to u konferencijskom razgovoru, potpuno bude i dižu svoju igru u posljednju brzinu. Preokreću rezultat, a Jure Stanić koji je poneku lošu balotu odigrao jedino u ovoj utakmici, pripomaže svojim iskusnim suigračima i šalje ekipu u pobjedu. Do 10:3 odlični Petar Crljen dominirao je terenom, a Tomo Plazonić i Ante Božić nisu bili ništa lošiji. U tom trenutku, gledajući i prvo kolo, činilo se da će se ovi momci poigrat sa konkurencijom do kraja nadmetanja. Sve su to prevenirali rođeni pobjednici koji „to nešto pobjedničko“ u sebi itekako imaju, Bratim, Čizmić i Stanić. Odigravaju mnogo, ali opet točno onoliko koliko treba za pobjedu i veliko finale.