Balote ili boće se igraju vjerovatno već čitavo stoljeće, natjecateljski organizirano preko 50 godina. I sve to vrijeme, oni koji često igraju to dobro znaju, balota pokazuje da naprosto ima dušu. Balota nagradi rad i obrnuto. Nagrada može biti sporija ili brža, ali balota u principu nikada nije izdala.

Marin Ćubela i Darijan Živolić su egzaktan primjer svega navedenog. Rad, rad i samo rad. Rad na svome tijelu, na tehnici, na psihološkom aspektu igre, na snazi, na kondiciji. Dva igrača jako sličnih reputacija danas igraju utakmice života. Igraju za Hrvatsku, za sebe, ali i za svakog vrijednog Hrvatskog boćara ili prijatelja boćanja. Boćanje nije nogomet, ali ova Turska priča neodoljivo podsjeća na onu Francusku.

Priča ili bolje rečeno bajka, u kojoj je Darijan Živolić u sklopu polufinala savladao talijana Maura Roggera 46:38. Roggero jest podbacio. Možda je fizički pao, pa je za 49 izbačaja imao nešto viši puls, koji mu je generirao nekoliko promašaja više. Možda je problem bio druge prirode, tehnika, psihološka narav?! Sve je to sada manje važno. Važno je da je naš šampion “Žika” ništa od toga nije ni vidio ni čuo ni imao. On je bacio 51 boću i od toga 46 pogodio. Fantastično za polufinale.

U finalu ga čeka Argentinac Lucas Hecker.

Marin Ćubela će svoje finale u pojedincu klasično, protiv još jednog Argentinca Guillerma Montemerla, igrati u 12:30 sati.