Fantastične ideje velikog prijatelja Naklica i boćanja u selu Vlade Bulića već su dobrano uzele maha, a nepresušno vrelo nekih novih motiva za „štorije“ koje će šira javnost imati priliku upoznati tek za nekoliko desetljeća nakon danas, kao da još niti nisu dosegle svoj zenit, a ono najbolje kao da je u vremenu pred nama.

Boćarski klub „Sveti Ante“ zajedno sa prijateljima kluba, igračima i mladosti Naklica već desetu godinu za redom uveseljava puk Naklica, igrački i ljudski razvija mlade boćare poput Ivana Čorića, Duje Pirića, Roka Velića, Frane Pivčevića, Daria Pirića, Stipe Pivčevića i mnogih drugih, koji su svoje prve ozbiljne igračke korake napravili upravo na terenima na Naklicama i u svetom „bijelom dresu“. U skladu s tim momci predvođeni Franom Paveškovićem, Nikolom Tijardovićem, Ivanom Pivčevićem i Andrijom Paveškovićem kapetanom ekipe, jubilarni 10. rođendan proslavili su u stilu. Naime, momci su organizirali prijateljsku utakmicu sa klubom prijateljem, ali na jedan način istovremeno i rivalom BK „Naklice“, kako naš Vlado nebi ostao bez spomenutih motiva, a nakon toga veliku feštu za sve mještane sa glazbom uživo.

Rezultat utakmice potpuno je ostao u drugom planu u odnosu na viziju vodstva kluba, u odnosu na razvoj Roka Velića i Frane Pivčevića.

Ipak, na terenu se sve svelo na jednu boću, na jednog velikog igrača i radoznalo mnoštvo u publici koje je sa nestrpljenjem čekalo kako će se utakmica rasplesti. Oči svih relevantnih i manje relevantnih ljudi nestrpljivo su bile uperene u razriješenje prave sportske drame. 3:3 na semaforu na tri staze, četvrta staza aktivna. BK „Naklice“ bez boća sa puntom na tlu i pobjedom u rukama, vrijeme već odavno isteklo. Ali Andrija Pavešković u dresu „Sv. Ante“ sa boćom u ruci, publika jednoglasno želi pogodak, pola svite potiho navija za promašaj kako bi sa posmjehom dobili krunu na jedan savršen dan. Kako bi dobili svog ultimativnog gubitnika. Andrija je nepokolebljiv, siguran i samouvjeren. Uzima boću, priprema jednaka kao i uvijek, trk idealan, korak savršen i … Ništa! Metar i pol kratka boća! Ipak, Andija šampion kakav on jest, šalje pobjedničku poruku: „Pobjeda nije na terenu nego u prijateljstvu među ovim ljudima“. Kakav prvak i primjer mladima. Boća se pogodi ili promaši, ali nakon nje sve mora ostati isto.

Odali priznanje prijateljima kluba:

Vodstvo kluba je nakon utakmice uručilo zahvalnicu klubu prijatelju BK „Naklice“ za neizmjeran doprinos u vidu pomoći u radu kluba tokom prvih 10 godina funkcioniranja, kao i legendarnom prijatelju boćanja na Naklicama, prijatelju BK „Sveti Ante“ i boćanja općenito, legendarnom djelatniku boćanja, boćaru i nekadašnjem izborniku reprezentacije, nedavno i na žalost preminulom Zvonku Rančiću.

Nada je da će klub u svom drugom desetljeću, a na putu do punoljetnosti stići do svog doma, do boćarskog centra na Naklicama.