Prije polufinala Kacunara između Duje Pirića, Stipe Pivčevića i Nina Mrše protiv Ante „Doktora“ Čizmića i Ivana Žuljevića jako je malo balotaških analitičara ozbiljne šanse davalo mladim snagama sa Naklica i domaćem Ninu Mrši. Mnogi su se bili spremni kladiti na najiskusnijeg od četiri mlada talenta i to na Ivana Žuljevića. Domaći teren, tvrd valj, kako Žuljevićev tako i „Doktorov“, mogućnost da jedan od navedenog dvojca otpuca na razini ili blizu razine Duje Pirića, bili su više nego dobar temelj za takva mišljenja. Ipak, sport nebi ni bio to što jest da se pobjednici unaprijed znaju.

Loš dan Čizmića i Žuljevića, odličan dan Pirića i Pivčevića rezultirali su 2:0 potpuno laganom pobjedom i plasmanom u finale ove jako dobre ekipe, koju bodri velika većina publike Kacunara. Momci su još prošle godine izgledali nedovoljno ozbiljno za velike rezultate iako su posjedovali određeni nivo igre. Godina dana kod mladog igrača željnog napredovanja može značiti mnogo, a ovaj slučaj je ogledni primjer navedenog. Momci su mirniji nego dosada, nešto sporiji u odigravanju, lucidniji, mirniji i točniji u odlukama, a u razini odigravanja su samo dodatno napredovali. Štoviše, napredovali su toliko da će ih se jedno vrijeme moći pobjeđivati samo sa punom „torbom trikova“ Marina Ribičića ili Luke Žure, dok i taj dio geometije i strategije potpuno ne usvoje.

Protivnici u finalu će im biti upravo super iskusni Žure ili Hrvoje Milavić, koji ima nešto iz obje spomenute torbe, a čemu momci po mnogim procjenama ipak još nisu dorasli. Ili se možda varamo, a oni nam prirede potpunu senzaciju u finalnoj utakmici u kojoj će ih svi još jednom otpisati. U svakom slučaju ova mladost je velik dobitak za vrhunsko balotanje, a dva naklička „Mesija“ i Nino Mrša u finalnoj utakmici imat će punu podršku potpuno ispunjenog Kacunara.