Ako kojim slučajem ne volite Miroslava Žanka popularanog Suvog onda je pravi trenutak da preispitate sve svoje osjećaje! Suvi je institucija balotanja na staro – dalmatinski način. Da je živio prije 150 godina preko Atlantika, Saloon bi otvarao nogom i to prednjim nožnim udarcem, a zatvarao bi ga sutra. Ranom zorom bi kavopijama prepuštao smjenu. Upravo to je slika Suvoga ljudine, onako ukratko.

Tu se krije dio odgovora o tome tko je Miroslav Žanko. 70 ili 110 ekipa, u njega su bodovi uvijek jednaki, jer je on odlučio da će Han imati balotaški „Grand Slam“. Ono što Suvi „u svojoj kući“ kaže to tako i biva. Nema u njega, kako se u narodu kaže ni „pet šest“ ni „vako ćemo pa ćemo nako“. 8/5/3/2 i „4 puta po 500“ je čudna formula bodova za širi puk, ali igračima balota jako razumljiva, koja je u kombinaciji sa velebnim zemljanim zdanjem prava „Meka“ za igrače „Bakelita“. Na balotaškom „Velodromu“ je istinska poslastica igrati.

Juka konačno pronašao idealnog trećeg igrača i obranio Han:

U sklopu finalne utakmice na Hanu su Ivan Žuljević, Igor Žuljević i Jure Juka Radman pobjedili Petra Bilokapića i Hrvoja Milavića rezultatom 2:0. Iako, 2:0 daje dojam dominacije, utakmica je bila poprilično neizvijesna (16:13; 16:15). Ono što ostaje nakon utakmice je činjenica da je Juka konačno pronašao idealnog trećeg igrača u odličnom Ivanu Žuljeviću. Ono što je malo tko očekivao i što je u balotama nezapamćeno, a to je da otac i sin mogu osvojiti „Grand Slam“. Stariji i mlađi Žuljević su upravo to pokazali. Kad igrači u „Krugu“ rade oko 25 u prosjeku onda se radi o visokom nivu igre. Igor je legenda balotanja i dugogodišnji prvoligaški igrač, koji može ponekad biti i ozljeđen i van forme, ali klasa je neupitna. Jure Radman je jedan od najboljih pucača u balotama već više od desetljeća, a Ivan Žuljević više nije nada balota nego etabliran i gotov igrač. Igoru i Juki Ivan može jako dobro poslužiti i na korektoru u trojci, tako da ova momčad ima ogroman potencijal.

Ključ uspjeha ekipe u budućnosti je u rukama Ivana Žuljevića i njegovoj sposobnosti da nadmaši svoju mladost i godine. To znači da je na njemu da nađe način kako se prilagoditi ekipi u kojoj je Igor taj koji će na sto ili tisuću odluka unutar igre donijeti najmanje pogrešnih odluka. Obzirom da svatko ponekad griješi, pa i Igor, mlađi Žuljević će u tim trenutcima morati vidjeti „širu sliku“, sliku momčadi. Han se ne osvaja slučajno i ne osvaja se svaki dan, a još najmanje ga je netko uspio osvojiti sam, pa tako nije ni Ivan Žuljević. Štoviše, ova kombinacija je možda idealna da u godinama ispred nas iznjedri Ivana Žuljevića kao nekog budućeg „Kralja bakelita“.