Srpanj 2018. godine, na oko jednak kao i svaki srpanj do sada. Nadmetanja su u punom jeku. Igrači diljem regije hvataju pozicije za snažan finiš sezone. Ipak, srpanj kojem nešto nedostaje.

Nedostaje mu jedan karizmatični balotaš i čovjek. Balotaš koji Mati Kesiću, Luki Žuri, Marijanu Botici i Lukši Bratimu u Kalaša kaže bez mnogo kalkulacija: „Šta čekate?! Dva sa mnom u teren, dva na klupu.“ Igrač koji Ivanu Iki Palaversi reče: „Ko je tebe doveo meni u igralište?!“. Prosječan pratitelj balota vrlo lako može steći krivi dojam. Krivi dojam jer je to bio legendarni Milivoj Papić. Čovjek osebujnog izražaja prema suigračima, ali i prema protivniku i publici. Čovjek koji je živio i disao za balote i druženje nakon utakmica. Čovjek koji balota otkad je balotaških nadmetanja. Igrač, koji je sudjelovao na svim najsnažnijim nadmetanjima „Zlatnog doba balotanja“, od Tugara, Gata, Omiša, Kostanja, Sitnog Gornjeg pa sve do nadmetanja modernoga doba balotanja i Stobreča. Igrač koji je u društvu balotaša čekao jutra, kako devedesetih godina, pa tako do prije neki dan. Dan koji je u balotama i mnogo šire ostavio nenadoknadivu prazninu. Dan kada nas je prerano napustio legndarni balotaš i prijatelj balota Milivoj Papić u 64. godini života.

Papić je svojevremeno bdio na igralištima zajedno sa Petrom Jukićem i Špirom Gruicom. Značajan dio vremena proveo je igrajući zajedno sa Ivanom Šošićem Ricom, a u posljednje vrijeme sa svim već spomenutim igračima (Žure, Kesić, Palaversa i ostali), kao i sa Vladom Sabljićem te Srđanom Božinovićem.

Papić je bio naprosto unikatan i nezamjenjiv. Pravi magnet za publiku. Njegov osebujan izražaj, primarno prema suigračima, će nedostajati svakom istinskom prijatelju ove igre.“ Njegovim odlaskom ostaje praznina, ali i sjećanje na velikog čovjeka i igrača, na legendu.