Damir Pirić kao trener i Marin Ribičić kao vođa reprezentacije u igralištu su u Austriji postigli točno ono što se od njega očekivalo. U sklopu pojedinca klasično Ribičić se plasirao u četvrtfinale, baš kao i u paru klasično zajedno sa Dujom Pirićem te tako Hrvatskoj dao predstavnike na idućem svjetskom prvenstvu u Rimu 2020. godine.

Za malo do najvećeg uspjeha u povijesti:

Mladi švicarski reprezentativac je bio prevelik zalogaj u četvrtfinalu pojedinca. Igrač je to koji je nekoliko tjedana prije prvenstva osvojio Raffa turnir u Innsbrucku da bi prvenstvo Europe završio kao drugi, ispred velikog sportaša Mirka Savorettija. Ipak, ostaje žal za muškim parom i porazom od Francuza. Naši su, nema dvojbe, bolji od Francuza. Imali su mnogo više od igre u toj utakmici i na knap izgubili. Imali su Duje i Marin nekoliko šansi za slavlje i na kraju ostali za malo kratki (8:11). Ostali su kratki za povijesnu Europsku medalju, koju, nadamo se, neće trebati dugo čekati.

Nikki Natale svjetski prvak u pojedincu:

U kraljevskoj disciplini pojedinac klasično za muškarce Europskim zlatom se okrunio Austrijanac Nikki Natale, koji je tako titulu svjetskog prvaka iz Rima 2010. godine upotpunio Europskom titulom.

Gdje je Hrvatska objektivo u Europskim okvirima:

Poredak prvenstva kaže: 1.Italija, 2.Austrija, 3.Turska, 4.Švicarska, 5.San Marino, 6.Francuska, 10.Hvatska. Talijani su sa četiri preostala osvojena zlata (i jednom broncom od ukupno pet disciplina) neprikosnoveni. Nikki Natale je na zalasku, pa je Austrija puno bliže nivou San Marina i Švicarske nego što je to ispred njih. Hrvatska je već bolja od Francuske i na deset utakmica naši će dobiti osam. Turska je priča za sebe. Kada su naši analitičari uvidjeli da Fatma Ozdemir (igračica koja bliža “sve živo” u šešir) nije na prvenstvu svima je bilo jasno da je ženski dio Turske moćan. A to znači, ne samo ženski pojedinac i par nego i mix (muško-ženski) par. Te tri discipline su Turke gurnule u vrh, jer muški dio ekipe nije dorastao, pa je teško reći da Turci od naših o Raffi znaju više. Turci imaju dobar “backup”, posložen sustav, infrastrukturu i kvantitetu rada uz izostanak kvalitete.

Pogled u Hrvatsku Raffa budućnost:

Hrvatska može proizvesti snažniju ligu nego što to imaju Švicarska, Austrija i San Marino. Hrvatski igrači su u rafavanju ili vuči superiorniji od Francuza značajno već sada, jer su ovi naprosto „rođeni“ Volo i Petanka igrači. Turcima fali struke vrlo značajno pa tehnika rafavanja, kao i volo pucanja kod njihovih igrača ima ozbiljne nedostatke, kao i segment percepcije ili čitanja nepoznatih i novih igrališta, bez čega se ne može stići na vrh.

Hrvatska ima igrače koji znaju rafavati na visokom nivou. Hrvatski igrači i treneri znaju tehniku obiju vrsta pucanja. Hrvatski igrači znaju čitati igrališta. Hrvatska je po izdvojenom mišljenju ovog momenta peta raffa nacije Europe.

Hrvatskoj treba još mladih igrača puput Duje Pirića i Ane Juginović. Treba nam igrača specijalaca za Raffu bilo da se radi o mladim ili o iskusnijim igračima, koji će biti kondicijski spremni (poput Natalea), tehnički, taktički i koji znaju pratiti program sportske prehrane.

Hrvatskoj treba raffa varijanta numornog radnika iz Rijeke, trenera Vukelića („Volo“), koji će svima spomenutima i novim mladim nadama pružiti konstantan rad na tjednoj bazi, konzultacije o sportskom treningu i sportskoj pripremi na dnevnoj bazi do novog Europskog prvenstva.

Hrvatskoj trebaju igrališta relativno spora kakve imamo sada, ali i dva do tri brža igrališta od ovih, kako bi vrhunski raffa igrači usvojili sve parametre tehnike bližanja boće, što je u ovom momentu najveći problem naših igrača za iskorak prema reprezentacijama u rangu od 2 do 4 (Austrija, Švicarska, San Marino). Dali je to poliuretan preliven preko asfalta i posut kvarcnom prašinom ili nešto drugo, u savezu ima ljudi koji to znaju prepoznati. Ima dovoljno diplomacije prema vani koja to zna ispitati. Kadrovi su to koji su već sada dio Hrvatske Raffa bajke poput Zorana Nasića, kojima savez treba dati još više važnosti.

Evidentno je već sada da Hrvatska, ukoliko nastavi ovim putem i jednakim tempom u razdoblju od pet godina jedina, od svih spomenutih reprezentacija, ima potencijal ugroziti velikog vladara raffe – Italiju, a u najmanju ruku se zacementirati kao neprikosnoveni broj „dva“ u Europi, možda i svijetu. U kojem će smjeru priča ići, vrijeme će pokazati.